Ni na koji nacin nikada niko od LGBT aktivista nije bio deo necega humanog a toliko je prilika za to na ovim tuznim meridijanima...

Nekako mi je bilo zima i bljak vrijeme i nisam nista zgodnije nasla za uslikati nego PRIZOR s ulice (o nekim drugim prizorima, tuznim i pretuznim koje sam vidjela - rat je i tamo uzeo danak i promijenio zemlju cim prijedete Savu - ne bih)

uf... mislim da mi se ne da razmišljati o ovome više danas... lakše je samo svesti nas na neku maštariju o tome kako nam treba pola dana da dođemo od lifta do njegovog kreveta... jer smo maaalo kao zapeli usput... jednostavnije je sve sveti samo na neku privlačnost.. pri tome ne razmišljajući o tuznim i nadasve jadnim okolnostima nase ne-price... koja je imala lijepe predispozicije... njeznost, humor i smijeh... ali.. eto... ispalo je ovako.. valjda s razlogom..

IMAM POTREBU RECI DA IMAM POTREBU DA KAZEM DA IMAM POTREBU vecaras imam potrebu se maziti. imam potrebu i nasmajlirati ovaj tekstic. imam potrebu reci da se bas super osjecam. imam potrebu reci da makar se mozda i ne osjecala tako, kad to kazem, to postane istina. imam potrebu reci da nemam potrebu obavjestavati vas o bilo kakvim vaznim, tuznim, strasnim dogadajima te opcenito novostima iz svijeta. postojim samo zato da radim i pricam gluposti i sirim rijeku pozitivnih misli (salut;) imam potrebu reci da mi se nista ne da raditi. imam potrebu reci da se budim u 5 sati. imam potrebu da negdje ostavim nekakav bzvz komentar. imam potrebu pricati s nekim. imam potrebu nekom poslati poruku. imam potrebu reci da ne znam kome. imam potrebu obuci svoju sljokastu crvenu haljinicu. imam potrebu napisati post o potrebi. imam potrebu reci da mi se samo troje ljudi danas sjetilo poslati poruku. imam potrebu reci da mi se maskara lagano razmazala i da mi bas dobro stoji. imam potrebu reci da sam izgubila labello. imam potrebu glumiti da pusim. imam potrebu reci da nemam potrebu objasnjavati nista. imam potrebu da me netko zagrli. imam potrebu obuti svoje sandale s viiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiisokom petom i presetavati se po sobi. i na kraju - potreba da kazem da volim

Rekla joj je teta da nije na vrijeme dosla za stol i da su djeca pojela (cijeli dan je doma pricala o tom kompotu i kako je fini ali da za nju nije bilo-suze su mi krenule kad mi je dijete tuznim pogledom i tim rijecima ispricalo to).

Zatvarati oci pred mozda tuznim, ali ipak cinjenicama samo jer se radi o sudcu lozini, ciji je krimen, po larisi to sto:

da li je srce slomljeno ako ga sam sebi slomis, ako mu sam uzmes ono sto voli i za cim zudi... koliko treba da slomljeno srce zacijeli... da li onaj oziljak koji zaboli u kisnim i tuznim nocima ikada zacijeli...

bas smo lj i ja sad razgovarali o pornićima, moram mu sprzit koji. daj kakav prijedlog/naslov sad zivi sam pa mu pomalo dosadno u tmurnim i tuznim i samotnim noćima: (

jednom davno zivio je mladi postolar. nije imao roditelja vec je zivio kod jednog starca koji ga je nasao u sumi. starac je za njega bio kao otac. hranio ga, obuvao, poducavao. mladi postolar je imao prijateljicu, curu iz sela, koja je bila kci mjesnog pekara. postolar i cura su se sprijateljili kad ga je cula kako pjeva. naime cura je voljela pjevati ali nije imala decka koji bi joj bio partner u tome. tako ga je ona cula i pocela pjevati s njim. otada su dvoje mladih bili nerazdvojni. sve je bilo u redu do trenutka kada je starac umro. mladi postolar nije vise imao prihoda pa je odlucio otputovati u " svijet ". mlada cura mu je predlozila da ostane u njenoj kuci jer ima dovoljno za svih. ali postolar je bio preponosan i nije si to mogao dopustiti... obecao joj je da ce joj uvijek pisati a ona je obecala da ce se molit za njega. tako je mladi postolar otputovao a mlada cura ostala sama... kako je i obecao postolar je poslao prvih 10 pisama u roku od 2 tjedna... ali kako to obicno bude pisma su se prorijedila ali mlada cura nije zaboravljala moliti se za njega. sve do trenutka kada se curin otac razbolio i ona je morala ici po lijek. krenula je na dugi put jer je bolest bila teska a i lijek rijedak. u prvom gradu nije imala gdje odspavati pa je spavala pod tendom jedne trgovine, u drugom gradu nije imala sto jesti jer su je opljackali i uzeli joj ono malo novca. stoga se odlucila vratiti svojoj kuci. no izbio je rat i njeno mjesto je bilo spaljeno i svi seljaci pobijeni. nije znala sto joj je ciniti. bila je sama, gladna, promrzla i bez krova nad glavom... no i dalje se sjetila moliti za mladog postolara. nekako duboko u sebi se nadala da ce ga negdje sresti. i da ce opet setati poljima zajedno... tu noc je odlucila uzeti stvar u svoje ruke. zaposlila se u maloj trgovini gdje je imala jelo i smjestaj no nista novca. mislila je da ce tako uspjeti prezivjeti zimu pa na ljeto u potragu za postolarom. sve do jednog trenutka. izbila je kradja u trgovini i mlada cura je morala isplatiti sve ukradeno. posto nije imala novca izbacili su je iz trgovine i opet je bila sama. odlucila je otici iz grada. dosla je do velikih vrata gdje su bili vojnici. radili su joj svakakve pretrage za oruzjem. posto nisu nista nasli usla je slobodna. ono sto je tamo vidjela nije bilo stvarno. svugdje su bile sarene tende, djeca su trckarala, ljudi su se smijali. bila je to jedna velika obitelj. upoznala se s jednom curom i ona joj je ustupila jedan krevet u svojoj sobi. objasnila joj je da je ovdje jer nema gdje i da zeli naci jednog starog prijatelja. cura joj je objasnila da je u sredistu cijeloga kraljevstva i ako je taj postolar ovdje da ce ga biti tesko naci. mlada cura nije gubila nadu vec je puna entuzijazma odlucila prosetati gradom. upoznala je jos par dobrih ljudi, zaposlila se na jednom standu i to sve u jednom danu. sutradan je otisla na prikazivanje okrunjena nove kraljice cija je mama umrla nedavno. govorilo se da se kraljica trebala udati za mladog lijepog decka. nakon okrunjenja mlada cura je ugledala prepoznato lice. za stolicom je sjedio mladi postolar. djelovao je sretno no kao da ima neki mali problem. mlada cura se morala brzo vratiti na svoj stand. tada je kraljica odlucila obici standove sa svojim deckom. kada su dosli do cure postolar je problijedio i postao jako nemiran. mlada cura je mislila da ce joj postolar pohrliti u zagrljaj i reci kako mu je nedostajala. no samo je dobila nestrpljivost i ignoriranje. mlada cura je sve ispricala kroz suze svojoj prijateljici. ona joj nije vjerovala da je njen prijatelj kraljicin decko.mlada cura je odlucila popricati sa postolarem. jednu noc je upala u kraljevski dvor i preplasila postolara. sjedio je na kamenu i nesto pisao. on se sav izbezumio i poceo mucati. cura je sutjela i tuznim pogledom ga pratila. bilo mu je neugodno. rekao joj je da ju nije zaboravio ali da on ima novi zivot sada i da joj i danas pise pisma. cura nije razumjela sto govori jer je mislila da je njihovo prijateljstvo jako. tada je dosla kraljica i pocela vikati i tuci mladu curu. cura je bila i ovako bijesna tako da ju je dobro izlemala. dosli su strazari i izbacili je iz grada. mlada cura je ostala sama i tuzna a postolar je unatoc svemu bio do kraja zivota nesretan. iako je mlada cura bila tuzna ostatak zivota je provela u stanju u kojem su postojali samo ona, postolar, polja, sunce i njihova djecacka hihotanja...

" Zasto me gledas tuznim ocima? "

I necu danas o tuznim stvarima, nekako mi se ne da.. pokusavam prijeci preko toga bistre glave i naci snagu u lijepim stvarima.. ipak je omjer ovih drugih na srecu, veci.. smrt bliske osobe ostavila je trag zadnjih dana.. mozda upravo zato sto je to prvi put u zivotu da mi je umro netko blizak.. prvi put da sam se direktno suocila s tim.. ali nadam se da ce vrijeme u ovom slucaju uciniti svoje.. i ovom recenicom to i zatvaram..

Za paok nas poziva na stadion, samo jer mu treba publika u slucaju da prezimimo i da on bude THE manager, a tu ce spiku popusiti 30 k Hrvata i to je ono sto me cini iznimno tuznim.

Bila sam previse zapanjena da bi razmisljala o daljnjim tuznim opcijama njene sudbine.

Njegov instrumentalni i kompozitorski pristup izrazito je molski i zato nije cudo sto je najvece uspehe postigao upravo " tuznim " repertoarom.

Pisete nekim tuznim hrvatskim, da bi valjda izgledali " hip " da se posluzim vasim jezikom:)

Tuzno je citati pojedine komentare koji posle samo tri meseca od proglasavanja svecima, dva pred Hagom oslobodjena generala, iste ljude proglasavaju " tuznim licnostima " samo zato sto ta dvojica ne podrzavaju, makar javno, ideologiju raspirivanja mrznje i vecite krivice drugog naroda za sve i svasta.

Ne vezujuci se ni uz prijatan sum talasa, pokrenutih divljim vetrom, ni uz miris koji u smiraj dana najavljuje promenu, kisne dane, koji nas cine tuznim, ni uz mirnu vodu kada smo skroz svoji u svojoj jedinstvenosti, jer ne zaboravate i to ce proci mi smo tu samo da svedocimo, prihvatimo, budemo zahvalni u najruznijim trenutcima oprostimo i pustimo da slobodno tece, jer koji posmatrac je zaustavio reku sto tece posmatrajuci sa obale, niti jedan... Svratio je u prolazu, zastao privucen, magijom vecnosti, bio zauvek, mislio da nikada nece ni otici, a zatim nastavio svojim putem, dok je reka nastavila svojim tokom...

To bi vas dovelo do takvog stanja di kad bi se osjecali sretnim, bili bi zadovoljni, ali i kad bi se osjecali tuznim i depresivnim, bili bi zadovoljni. zamislite situaciju: sa curom/deckom ste.

.......... u dusi nekako razvuceno vece ne zovimo ga tuznim jer to ime mu stoji ko kakva kratka lose skrojena kosulja ne zovimo to losim raspolozenjem jer u ovom ni atom losega nema tu je, razvuceno, privatna panonska nizija brdovitog balkana u koju na trenutak upadnem, i svratim ko zna koliko ce da me prati koliko ce biti tu

Kad bi svi plakali nad tuznim zivotima nesretnih ljudi cijeli planet bi se pretvorio u tugu.

Da ne prepricavam cijelu storiju odlucio sam dva tri trenutka pretociti u limunadu sa tuznim krajem.

dok su Chad Flea i John zaista prepuni energije i srece (chad bez obzira na fizicki napor niti jednog jeidnog sekunda nije prestao da se smeje a bio je gola voda nakon 10 minuta), kamere na anthonyjevom licu, u trenutcima mirovanja otkrivaju dva ogromna podocnjaka i neizrecivo tuzan i ubijen pogled. u nekim trenutcima se cini da tekstove govori cisto automatski, sto i jeste bilo na momente.. tri puta je pogresio tekst sve skupa, mislim ili zamenio dva reda, ili dva puta otpevao jedan isti, ili obrnuo redosled strofa... mislim da sam bila jedina budala u citavoj publici koj aje to primetila.. je ritalijani ne razumeju ni rec od onog sto bend peva.. ovde je engleski jezik misaona imenica.. anyway, dozvolite da kazem da heroin nema veze s tim ovog puta. ne govorim na prazvno vec iz iskustva (ali necu sad o tome), takav pogled sam jedino imala prilike da vidim u izuzetno tuznim trenutcima kod malo ljudi.. mislim tuzno je slaba rec. ne zelim da idem u detalje, ali radilo se uglavnom o onim momentima u kojim neko saznaje za bolest/smrt clana porodice ili vrlo drage osobe, kraj izuzetno vazne veze, i sl..... ovo je bio prvi put da je taj covek citav koncert ostao u kosulji.... i bez obzira na sve to, opet su dali maksimum.

Zapljusnula me tvoja pjesma Zadrzase okovi mog vlastitog tijela Jos uvijek sam tu pod tuznim vrbama djetinjstva...

To su filmovi sa tuznim happy end-om. (Vesna Zmijanac)

Mislim da je to njima udarac za ego, jako velik... i mene bi to cinilo tuznim da ikada vidim da je moj muz ljubomoran na moj uspjeh, ako ga ikada ostvarim....

Kao prvo ispricala bih se ako sam nekoga zamarala svojim tuznim pricama, cendravim filmicima i slicno.

Jer postoje trenuci kad te cini sretnim, kad te cini tuznim... i normalno je u svakom braku da se ti plusevi i minusi izmjenjuju; odnosno citava skala je izmedju.

koji dan. nista se ekstra nije desilo, nema straha. meni je samo dosta ovakvih dana. dragoga nigdje. mislim na muza: D covjek radi. puno. a ja doma sama s dvoje djece. cijeli vikend, i sto da mu kazem? ne radi...: ne zna: a kad on ne radi, ja radim. isto puno. i opet nista od bracnog zivota. nije stvar seksa. seksamo se mi skroz dobro... kad se napokon vidimo... meni fali malo drustvo moga muza. ljubavnik. ni priblizno zamjena. ovdje ce se sa mnom sloziti sve koje zagovaraju teoriju - dobar brak lj. lj je za malo seksa koji mi fali. nije mi drustvo. malo me je danas razocarao. mozda mi je to i zaokruzilo danasnji dan, ali biti cu dovoljno iskrena da kazem da mozda stvarno previse ocekujem od njega s obzirom na nas stil druzenja. trebalo mi je danas malo topline. a od njega ni t. pa sam otisla na kavu s prijom i zajedno s njom raspravljala o nasim tuznim zivotima. nije mi puno pomoglo. malo ipak je, covjeku je lakse kad vidi da nije jedini jadan, bas sam grozna. enivej. ovakvi dani me stvarno dotuku. budem za nista, bilo bi najbolje da se jutros nisam niti trudila pojaviti na poslu jer sve sto sam radila se moze slobodno opisati kao kontraproduktivno. samo ne znam kako da tu pricu prodam sefu pa da me pusti na vrijeme kad me uhvati ovakva zuta minuta. ma koja minuta, zuti vikend plus jos ponedjeljak ima jedna dobra stvar - bila u teretani i ispucala sav jad iz sebe. posjetila frizerku. ako sam vec jadna, mizerna i bezvoljna a onda cu bar dobro izgledati: mad:

Na putu do bolnice Adrian je svima govorio da ide u posjet djedi kojeg boli stomak pa je u bolnici. evo ga na jedanaestom katu sa tuznim glasicem pita gdje je njegov djeda.

eto u ovom tuznom clanku, sucut obitelji malog andjela, ja bi se ipak osvrnuo na ovaj nemili dogadjaj, misljenja sam da bi cijela nasa zajednica trebala malo vise poradit na sigurnosti, nadasve dijece, konkretno u ovom slucaju moze i ne mora biti elemenata kaznene odgovornosti, slucaj ce se istrazit pa cemo znat malo vise, tj. jeli se dogodio nesretni slucaj, ili je u pitanju nedostatak sigurnosnih mijera, i sam imam dvoje male djece, jedanput sam isao u zabavni park na staro hajdukovo igraliste, i moj zakljucak za taj zabavni kompleks je jako negativan tj. obicno se ne dogodi nista, a po meni se pono toga moze dogodit tj. mijere sigurnosti su jako niske, nema sve to naravno nikakve veze sa ovim tuznim dogadjajem, ma triba dobro razmislit kome dat ili nedat dozvole za postavljanje tih igara i nadasve UDOVOLJAVAJU LI SVIM SIGURNOSNIM NORMAMA, jar jedino tako mogu sluzit onome cemu su zapravo namijenjeni.