Muž, dvometraš, krene na svoju sitnu ženu, majku svoga djeteta, šakama, nogama, tijelom, drži je za vrat, pritišće uz sudoper, ona, daveći se, posljednjim snagama iz ladice kuhinjskog ormarića izvlači prvi nož koji joj dolazi pod ruku, ubada nasilnika tamo kamo ga može ubosti, ubija ga.

Ne znam, možda je nekome dražestan prizor djeteta kojemu se niz kutove usana cijedi šlag, koje ubada prstiće u šlag i onda njima ostavlja pečat po stolu i stolicama - meni je, ozbiljno vam kažem, od takvog prizora mučno.

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto. uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata. neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se " skrivati " iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner. luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne. luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti. ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak " turimtikitu " stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog " tko nije uz mene, protiv mene je ", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom. dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, " ubada bit ", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki. nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru " čovječe ne ljuti me " zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

Lagan je, ne ubada u dlanove i sasvim ga je ugodno držati u rukama.

U posljednjoj bitci počinje bježati, ali ga nekoliko puta u trbuh bajunetom ubada Vijetkongovac.

odnosno konstatirati da autor ovog bloga na perfidan način ubada tako što upravo ono što je sporno u svezi primjene ZO-a u školama u završnoj rečenici posta stavlja na pijedestal sljedeće:

Mr. sc. Bandžov je objasnio da prvo sa iglom ubada u određen broj ćelija zatvorenog legla na 3 mjesta po 7 ćelija.

Konkretan je igrač, stalno okomito " ubada " i sjajno završava akcije, njegov je postotak realizacije vrlo visok.

Škorpijica je " opaki " igrač, omalovažava i ubada sve oko sebe bez obzira na dob sve dok joj se ne dogodi sagittarius.

Poruka je jasna i plebiscitarna, zajedljiva i nepomirljiva; ubada iz svakog Bećkovićeva stiha: Sve što smo se dosad ćerali/samo je uvodno ćeranje.

Mogao je ne javiti se na temu ali je i iznjeo je svoje neslaganje (a da ubada to je istina) i pokazao hrabrost i otvorenost.

Dobar je, poslušan, krotak i ponizan, jako usrdan, ali bockav, vrckav i izazovan te ubada iznenada.

Hodočastili su u Feralovu redakciju strani novinari i pisali o malom splitskom tjedniku koji zuji kao obad i ubada kao pčela, a Franjo Tuđman Bio je sve ljući i ljući.

Škorpionu se pripisuje kako noću prvo ubada, potom smišlja način uništenja te ponovo ubada.

To slovo Ž nekako grebe, ubada poput noža.

Na platnu se izvuče jedna žica i preko dvije ubada se rub kiklje okolovrć (okolo naokolo), zatim još jedanput, pa još.

Koliko ih je prekinuto uz stihove kad je druga strana bila obaviještena o tome kako je netko samo svirac i brošić što se teško ubada?

on neka skache, ubada, vadi, vrishti, gura, vadi [ opet ], hropce dok mu ochi ne pobijele a ti cesh kavicu polako gushtat i ocjenjivat ga.

U prvom kadru je prikazano s prednje strane med. sestre kako ubada iglu u ruku.

Glavna razlika po meni je ta što Barcelona puno manje ubada s krila nego prošle sezone, puno više se ide kroz sredinu i nekako sam dojma da lopta duže kruži oko 16 m.

Nadam se da večeras neće biti nenadanih zvukova kao prošli put kada je jedna nepoznata mlada dama cviljela kao da je pneumatska bušilica ubada u veoma intimna mjesta...

Želiš li umrijeti kako bi spasila tog ružnog stvora? Gledajući stranca u oči, ona je odgovorila: Zar zato što je u prirodi škorpiona da ubada, ja moram zatomiti vlastitu prirodu da ga spasim?

Jer Longin je dao naređenje i pola satnije koja se odmarala ušla je na obaveznu službu i ubada u debelo meso prve na koje nailazi.

ma ja sam prilično svejedan što se tiče radakovića. te dvije koje spominješ nisam gledo, kaj sad jesam, čito sam one pričice i porno... mislim da visković dobro kaže da je radaković pristojan pisac, dobar stilist, s problemom kako da od tih svojih purgerskih dijaloga napravi pristojnu cjelinu. a što se drama tiče... mislim da postavljaš problem tamo gdje ga nema, pa ne smeta mene u radakovića psovka i sleng, ne smeta me takvo što nigdje, ali mi radakovićeve drame (drama) svejedno slabo drže vodu. jel se zove dukovski onaj što je napisao bure baruta? e, taj puno bolje ubada traumu svakodnevnice a. d. 2000 i neke. ili vidić - njegov veliki bijeli zec u zkmu mi se jako svidio (ne misle baš svi tako, darin je jedva dočekala kraj: D)

Na drugi pogled shvatit ćete da je »malo ljepši frend »u biti vaša mala od sinoć, ali bez svoje prekrasne kose koja je eno leggero ovješena preko vašeg monitora, ispod kojeg su neke ogromne štuletine koje ona zove štiklama, i dok se panično trudite pobjeći iz vlastitog kreveta kao kazna Božja za sinoćnje pijanstvo ubada vas njen umjetni nokat zagubljen negdje ispod plahte.

" I muha stalno nešto radi, ali i ubada, izbijaju vam plikovi, dosadna je, izluđuje.

Ni jedan ministar za kulturu zemalja Evropske Zajednice ne bi mogao ostati na svome položaju nakon takve izjave; ona ne ubija samo svetu kravu političke korektnosti već ubada u najveću civilizacijsku traumu Evrope.

Kao što postoji više vrsta ljudi postoji i više vrsta boksača.Pa tako postoji razbijač ili grubijan. On će ući u borbi prvo glavom, bez puno razmišljanja o tome šta radi.Oslonit će se na svoju snagu, živu silu i agresiju da nadvlada protivnika.Primit će puno udaraca, ali i zadati.Zatim postoji boksač. On je ljepota pokreta.On je baletan sa rukavicama.Njegova tehnika je savršena.On leti kao leptir i ubada kao pčela. Nije presnažan, nije agresivan kao razbijač ali njegova tehnika je besprijekorna.Zatim imamo borca ili fajtera. On je miješavina svega.Boksač i razbijač spojeni na najbolji mogući način u jedno.On je junak naše priče.Ideal kojem svi težimo.Ne samo boksači već i svakodnevni ljudi.On je spoj dobrog i lošeg.Savršen, jer zna šta je i naučio je to kontrolirati.On je primjer ratnika jer se stalno bori, iz dana u dan, da bude bolji, agresivniji u napadu, mirniji u obrani i hladnokrvniji u ringu.

Da li on koji jasno pokazuju gradjanima ove drzave, pa i kad je zdravlje i zivot u pitanju - tko je zidar a tko malter mijesa, ili oni koje taj sociofeudalizam svakodnevnu ubada u najosjetljivije dijelove mozga.

S tim da je Barcelonina igra dosadila, s puno posjeda i pasova, dok Bayern ubada brže, konkretnije, pa je i zanimljiviji.