Tko ne upozna onaj rafinirani osjecaj u dusi sto lebdi tu negdje uvijek oko nas i u nama onda kad pokusamo u svojim mislima spojiti sebe sa bezgranicnim vremenom u razmjerima Svijeta i Univerzuma, taj ne zna sto je prava tuga nad prolaznoscu. No svatko od nas prije ili poslije dodje u tocku u prostoru i vremenu svoga zivota kad ga to nesto prozracno bijelo pogodi u samu bit. Ima ih koji misle kako je to budjenje neceg Bozanskog u nama, neke niti sto zatitra u prostoru vremenu onda kad je dotakne neki dogadjaj u nasem zivotu, neki trenutak, sa nabojem nebesa.To se dogodi onda kada nam zivot dovede dusu u to senzibilizirano stanje pa ili kroz veliku srecu ili pak kroz veliku nesrecu.Jer na ime i nad velikom srecom a i nesrecom nasom osobnom koja jest u vremenu zapitamo se tim nekim dijelom sebe koji je sposoban osjecati ili bar slutiti principe nebesa, zasto vrijeme privodi kraju srecu a prolongira nesrecu.Ili je to samo nama na izgled tako? A nama ljudima u naravi je ne vicnost da sami sebe shavatimo kao nit sto vezuje zemlju i nebo.I tada se u glavnom kod svih nas dogodi uobicajeno.Dusa nam zatitra kao ogromna sansa da se bolje osvijestimo i u tijelu i u duhu, jer samo dok dusa u rijetkim momentima pobudjena titra u proteznosti svetosti prostora vremena imamo sansu postati uz napor uma kroz volju svijesniji sebe i nama bliskih.Kod rijetkih sretnika koji su shvatili svoju sansu u tim momentima ne dogadja se nista u biti spolja grandiozno.Ne moze se kazati da takovi ljudi, koji znadu, jesu sveci ili polu bozanstva koja znadu tajnu vjecnog zadovoljstva i srece.U opce ne Osim ako nemaju nisku pobudu da udovoljavaju svojoj tastini.Takovi ljudi i dalje su skoro sasvim isti kakovi su i prije bili i u materiji i u duhu.Skoro iste misli, osjecaji i zablude im se roje u umovima i dusama u zivotnim situacijama gubitka ili dobitka svake vrste.Samo je jedna sitnica drugacija, nakon kroz godine naucenih duhovnih refleksa koji im i oboje realnost po nekom dogadjaju, ubrzo sve polako sjedne na svoje mjesto a bez da je ikakova steta po dusu njihovu uzrocena.I od vremena do vremena kada smognu dovoljno snage pogledati u sebe dusa im osjeti puninu postojanja koja donosi mir i toplinu istoj.Kao da nebo dovede to sto treba tamo gdje treba i uklopi to u ostalo kako treba.I pitanje je je li to svjestan proces ili neka zemaljsko nebeska mehanika tijeka energije kroz nas izmedju to dvoje.Za takovu osobu ne moze se kazati da je postala sretnija ili mocnija u odnosu na druge ni u kom slucaju.Ono sto bi se eventualno pouzdano moglo ustvrditi jest da je u tih osoba pogled vecinom miran a dusa stalozena upravo u pristajanju na prolaznost i mijenu svega pa i njh samih u vremenu te pristajanju na sluzenje drugima.. Nije to ona vrst religiozno pre uznesene uvjerenosti kako zivot nije vazan jer da se postojanje nakon smrti nastavlja na drugom ili petom planu.Takova uvjerenost naucena i ubedjena i jeste u glavnom fals i diskvalificira u mnogome one koji slijepo vjeruju, a samo u jednoj stvari ih diskvalificira.A ta je da im u opce ne pada na pamet pomisliti o tome da je zivot izuzetna sansa materijaliziranu duhu i iz srece i nesrece vlastite izvuci profit za nebesa, za svoj duh, te da je to jedini kapital koji nebo cijeni i treba.Ali da dok je covjek u materiji on treba postivati njene principe, principe i prirodne i drustvene ovog naseg svijeta, bez obzira na um i njegovu stalnu teznju k nebu tijekom zivota.Da, te principe treba postivati sa mravinjom predanoscu i upornoscu.Jer nas smisao postojanja dugo je pred nebesima bio podjednako validan kao i postojanje mrava ili bilo kojega drugog bica na ovom planetu.Tek kada smo se kao vrsta osvijestili nebo nam je otvorilo slijedeca vrata, jedna od mnogih.Zabluda u pokusaju spajanja zemlje i neba je ocekivati da se se nebo moze razumjeti po principima razumijevanja zemlje.. Jer nakon sluzenja principom kauzaliteta da bi se razumjela nacela zemlje svaki pokusaj da se tim principom pokusa razumjeti bar intuitivno nebo vodi ravno u fijasko kroz sumu zabluda od kojih je svaka jedna ravan duhovnosti na kojoj se moze zastati, za uvijek.Zbog cega mislim da je tome tako? Evo zasto-Pa s toga sto je svaka osoba univerzum sa milijardama iskustava svake vrsti utisnutih negdje medju stotinu milijardi neurona, kroz ta iskustva preko protjecanja vremena u nama se talozi bit realnog Svijeta i Univerzuma i sve to obojeno je nasom duhovnom matricom a intenzitet boje odredjen je tim koje i kakove dogadjaje i kako medju sobom povezane u nama smo osvijestili.Ta struktura dogadjaja koje smo, medju milijardama nas ljudi, u nama osvijestili cine nasu sasvim osobitu duhovnu strukturu unikatnu u Univerzumu medju milijardama drugih ljudi.Takovi smo u interakciji sa drugim ljudima kod kojih je stanje isto.Dakle je rijec o su egzistenciji i medjusobnom prozimanju nasih ljudskih Univerzuma kroz svakodnevicu postojanja sa drugima.Postoji religijsko filozofsko kulturoloska matrica u svakom od nas po kojoj smo u medjusobnoj interakciji.Po njoj se kazimo tako nalazimo, preklapamo ili razlikujemo, pa je osnovna gradbena opeka duhovnog prostor vremena nas ljudi nase iskustvo u svoj svojoj ukupnosti i parcijalnosti obojeno i nasom voljom.S tog faktora je duhovni Univerzum nas ljudi osim sto je i preslika realnoga puno postojanijeg i cvrsceg u svojim principima i zakonitostima Univerzuma, fluidniji i manje stabilan od realnoga Univerzuma.Iz toga razloga oni koji zele proucavati duhovni univerzum jedne osobe ili zajednice, naroda, civilizacije moraju biti spremni na ucenje o osnovnim i specificnim zakonitostima svakog tog Univerzuma kojeg zele proucavati.Podrucje nestabilnosti i mogucnosti pogreske kod prilaza svakom tom univerzumu bit ce nastupa poslije uocavanja i promatranja osnove svakog duhovnog univerzuma i, preslike realnog u njemu.Bitno je dopustiti u sebi svem sto nije nase istu onu validnost kojom osjecamo i svoje.Ono sto bi covjek ocekovao jest da je princip kauzalnosti koji je u biti realnoga Univerzuma jedan od osnovnih principa, isti i jednako vazan i u duhovnom univerzumu.No cini se da u duhovnome Univerzumu po nekad posljedica u vremenu moze biti prije uzroka.Takove momente kada se dogode i kada ih se uoci covjek moze tumaciti samo na jedan jedini i nikakav drugaciji nacin a taj je-Da je to iskljuciv i nepobitan dokaz egzistencije osvijestenosti ukupnosti sveg sto je izvan nas i u kojoj je i realni i duhovni Univerzum, opce osvijestenosti koja jest Bog.To je i dokaz kvalitativne razlike izmedju realnog i duhovnog Univerzuma.Tocka u kojoj se ta dva univerzuma spajaju bila bi - Tu i sada, u prostoru vremenu, a koja je u oba Univerzuma istovremeno.U toj tocki Bog jedino i moze djelovati i djeluje.Bog koji cini se nije sila, jer sila je samo manipulacijsko sredstvo posredstvom kojega on djeluje u materijalnom univerzmu, i koji cini se nije ni nase neznanje ni projekcija nasih zelja ni potreba u nebo, moze dakle djelovati samo u tu i sada.Bog je prije osnovno stanje Univerzuma u kojemu je sve ili oboje u svoj svojoj ukupnosti, i realni Univerzum i onaj duhovni Univerzum bilo da je na osnovnom stupnju osobni ili kolektivni.A u jednoj je tocki, beskrajne transformacijske moci i odgovornosti za oba Univerzuma, negova manifestacija.U tu i sada Dogadjaji u materijalnom univerzumu interpretirani samo u duhovnom Univerzumu znaci mogu odstupiti od principa kauzaliteta po nekad.Masta i volja te snovi su elementi duhovnoga univerzuma u kojima je princip kauzaliteta po nekad invertiran.A tesko da se taj invertirani princip moze prenijeti u materijalni univerzum.Osim mozda u specificnim slucajima.