Ekipice partijanerske traju dok traju.Bez prijateljstva.Bombon, ljubav, sjedinjenje, univerzalni um.To je bilo i više neće biti.A i ja mislim da ću se lagano počet manje trudit jer gubim živce a rezultata nema.Znam da nisam jednostavna osoba i da samnom živijeti je rizik.Al kad ga je prihvatio zašto odustaje, zašto ne riskira do kraja pa čak do prekida.Trudim se, jebeno se trudim.Na koncu ovo sam sada pola ja.Neke sam stvari izbacio iz života, njega radi, promijenio nešto i u karakteru, al ne želim više niš mjenjati.Ja sam ja i takav ću ostati.Nek on pokuša na sebi promijeniti neke stavri i za promjenu prihvatiti neke moje mane, kao ja njegove.AL ne, ja njegove mogu on moje ne.Da nekim od mojih bivših ekipica kažem da usisavam, metem, brišem prašinu, perem tanjure... zasigurno bi rekli da sam pukao.Od osobe koja nikad nije imala mira odjednom se nađe u gradu gdje cijeli dan nema s kim razgovarati (jer on si je namjestio smjenu da se naspava u jutro, pritom ne misleći na mene da bi možda koji trenutak proveo s njim). On bi najradije da ja više nisam ja već netko drugi, da moj karakter nije više moj nego da se prilagodi njegovim zahtijevima.Forget baby.JA se više ne želim mjenjati za ništa i nikog.ILi me prihvati ili odbaci.Alternativa više ne postoji.Želim svoja prava u kojima ljubav nema granica.On kod mene neke stvari ne može progutati, prihvatiti, e pa druže, potrudi se.Ni ti nisi savršen pa ja prihvačam tvoje mane, tvoja lebdenja i zurenja u prazno, tvoje danonoćno visenje na kompu... Ja jesam komplicirana umjetnička duša i to još neshvatljiva mnogima tako da me nazivaju i luđakom.Al za druge što misle o meni boli me spolovilo.Meni si važan ti.Neke stvari kod njega ne mogu progutati ni ja.Upleo sam ga u moju igricu i postavio mu pitanje " Dal si mogu naći nekog komada za jednokratnu upotrebu ili alternativa je da me zadovoljiš ti? ODGOVOR: " Pa nađi si nekog komada ". U momentu sam zamislio samo zemljo otvori se da upadnem u najdublju rupu i nikad više ne izađem.Nije svijestan koliko me povrijedio, koliko mi je zasrao cijeli dan, koja me depra oprala.Bio je to dan kad sam ponovo poželio posegnuti za shutom, ubrizgat si otrov i otići u tišinu, gdje nema emocija, ljudi, nikog, sam si.Jedan poseban moj svijet.Nije to sve.Zna da sam preosjetljiv i da su mi osječaji sjebani do kraja.Točno zna rečenicu koja izađe iz njegovih usta kako se odrazi na mene, da me žešće zabole, a teško prolaze.Ne vijerujem da ne primijećuje, jer se na izrazu mog lica to vidi iz aviona, uz to postajem nervozan i sve mi smeta.Zato posegnem za pivom, što je kobno za moje zdravlje.Ali radije umrem nego da se mučim u nekoj izmišljenoj ljubavnoj romansi, gdje više ne vlada ljubav i razumijevanje.Kakva je to uopšte postala naša veza.Ne razgovaramo, ili je umoran, ili za kompom ili sam pak ja out of mind.A bez razgovora mali problemi postaju veliki, poslije još veći dok ne postanu neriješivi i šta nastaje kraj dvogodišnjeg intenzivnog druženja.Da sam samo mogao znati da će i s njim biti kao i s ostalima (jedino što ima veći prag tolerancije). Nebih nikada, ama baš nikada izabrao grad Rijeku.Ja sam vjeran pas, romantičan, sanjar... Do sada suživot sa romantikom neide jer on nema ama niti trunčicu romanticizma u sebi.Dakle i tu su se snovi srušili jer sam želio pravu iskrenu, istinsku i romantićnu vezu.Našao sam se u situaciji da nemam kome vijerovati.prijatelji = poznanici.Jedina osoba s kojom sam gradio istinski kontakt bio je on.al tog više nema.Naši su se razgovori pretvorili u gunđanja, mrštenja, nervoza, dernjava... Ja to ne želim.Jednostavnije je na cesti, vjerujte mi.Ako je sve doista tako, onda umjESTO DA ODEMO U zAGREB, PRESELIT ČU SE KOD NEKOG PRIVREMENO, HRANIT SE NA TRŽNICI KAD JE ZATVARAJU JER I ONAKO BACAJU SAVRŠENO POVRĆE I VOĆE.Nikad nisam bio radnik i nikad dobar radnik neću biti.Ako se i zaposlim i ostanem u ovoj gajbi, neću biti zadovoljan znam.Ne ispravlja se sve u jednom danu.Treba vremena.Kad se osvrnemo koliko je meni trebalo da malo stišam uzburkane strasti u mom tijelu.Neke sam uspio neke nisam, a i ne želim.Za koga.Opet za druge.Pa ja živim svoj život, ne tuđi.Mrzim raditi i ako znam da smo u jebenom materijalnom svijetu.Moj svijet su knjige, dimenzije, obitelj, mala beba, o kojoj on ni ne sanja a meni bi terapiski pomoglo jako.Pas više manje, uvijek si tamo.Ta bi beštijcica ispunila prazninu u srcu kojoj je baš on pripomogao da polako trune.Dal ga volim?