Bez potrebe da ista ucimo o " ssiisstteemmuu ".

ado mi od tebe ucimo: D

ako trazimo znaci da ucimo, znaci da spoznajemo, znaci da tezimo necemu. onaj tko ne trazi nit uci, nit spoznaje a tezi onomu na cemu se sada nalazi - zadovoljstini. zadovoljan covjek propada, kako intelektualno, tako i duhovno jer prestaje raditi na sebi i istrazivati svoje mogucnosti, prestaje se natjecati sam sa sobom, jednom rjecju ne pokrece se.

Najpre ucimo, zatim praktikujemo to sto smo naucili.Sve u svemu sve jeste nekakav proces saznavanja o stvarima i desavanjima.Kako se odvija taj proces? Pogledajmo dete.Prvo posmatra svet oko sebe, zat im poseze rukom i uzima " to nesto " kao takvo kakvo jeste, zatim, ulazi u umnu radnju analize " Sta je to i cemu sluzi ", uci na koji se nacin koristi.Ponavljajuci radnju, trudi se sve dotle dok ne spozna " vrhunac ", ali sta se tu dalje desava? Praktikovanjem postoji bojazan ulaska u rutinu, zato je mnogo bolje, tu zastati i posmatrati sta se desava, upravo tu, taj momenata " kada dete baca igracku, jer mu vise nije zanimljiva ", ili je nastavlja koristiti, rutinski, svakodnevno, mehanicki.Tu treba napraviti presedan, jer ucenje i praktikovanje jesu nacini da prepoznamo " stanje " za kojim tragamo svesno, ili nesvesno, ali nisu kljucni za razresavanje.Razumevanjem usvajamo stvarnost, na taj nacin prihvatamo to sto jeste i u isto vreme odbacujemo " kao zmija staru kosiljicu ", nastavljajuci dalje, sada vec kao neko ko je saznavsi prepoznao neosvesteni deo sebe i prirode u sebi.Priroda stvari je nasa sustina, koju " Omnia mea mecum porto - Sve svoje nosim sa sobom ", kako kaze filozof Biont, ali da bi to prirodno stanje stvari osvestili kao takvo, moramo uciti, praktikovati, razumeti, kako bi prihvatili kao svoje, bez obzira na to sto vec jeste kao u " biti " nase, zatim odbacili iduci dalje kroz " pravu stvarnost ", kao dete kada ugleda " zvezdu padalicu " i posegne za njom, a ne " paralelnu stvarnost ", mehanicki iduci i ponavljajuci rutinski stvari, bez obzira na okolnosti kao naucenu pesmicu napamet.Tako jedino mozemo postati mali slatki papagaji i " pijani majmuni ", nikako neko ko prebiva u stanju ciste svesnosti, delujujuci iz prave prirode stvari.Zasto borilacke vestine? Zasto bilo kakve tehnike?; jer je to nacin da prepoznamo stanje, ali kada prepoznamo " treba ici do kraja sveta " (B.

Tada sam se sjetila rijeci s natpisa na kupalistu: " Kada se netko utapa, nije vrijeme da ga ucimo plivati " i upitala sam se ima li mala uopce novaca da kupi sebi novu porciju mlijeka.

Jasno je da svi ucimo jedino kroz patnju, odnosno najvise kroz patnju.

U zivotnoj skoli ucimo SVE ", sto nije slucaj u ostalim skolama.

Recimo zasto je vazno da ucimo umijetnicke pokrete, futurizam, baba-tizam, eskpresi., ne samo da bi znali sta su ti pokreti nego da bi vidjeli do koje su razine svijesti ljudi dosli da bi se mogli izrazavat u tom pogledu.

Ma dajte ba sta vam je, ja sam admin tamo, tj podigao ga, prvenstveno stranica kao i forum je otvoren da uce oni koji zele da nauce nesto o hacku, te samim tim sto nauce znaju kak da se odbrane od njega, rusenje nekih stranica ustvari bilo ih je mnogo, kradja baza itd, to je sve bilo u vidu obuke, mi nikom nismo rekli da uci i da rusi druge mi smo fini, heheh, Virusi itd ma dajte sta vam je nema nista nikakvi virusa tamo bindani u stranicu il slicno pise vam u dobrodoslici da ste maksimalno zasticeni od toga na nasoj stranici, postovanje svima, i welcome, nije frka mi samo ucimo one koji zele da nauce, heheh, ma i nas su hackali, fino je kad te neko i hackne, owna, interesantnije odma

Emilie i Gabriella prijateljice su od rodenja Skupa izlaze po kaficima a bome i treniraju (dobro aj, jedan put sa materama) Ucimo plivat na suvom i drzat glavicu povise mora Mi smo prijateljice i uzor smo svima jer se nikad nismo svadile il rekle koju grubu ric jedna drugoj Nasa Emilie je sad u Trogiru i gusta pa joj saljemo puno lipih pozdrava

Kad ovakve " dogadaje " vidim ja stvarno ne razumijem one koji misle da ce ikada moci biti bolje, jer tko je taj koji bi trebao mijenjati sustav kad vec djecu ucimo da je korumpirani, podoban, prevarant jedini koji postize uspjehe, a rad i trud, znanje, inovativnost ne vrijede nista cak ni u osnovoj skoli?

Sto se grijanja tice ucimo kako podesiti termostat na neku optimalu.

Zasto se ne ugledamo u Nijemce i od njih ucimo kako se znanstveno i prosvjetiteljski prevladavaju uzasi vlastite povijesti?

Mi mozda u Sibeniku nemamo mentora i ne ucimo u skoli programirati ali niti imamo sanse, moj rad je dosta opsiran, inovativan i rijesava problem koji je medu svima nama.

bravo akademici, cuvajte i stujte hrvatski jezik. pa vidite da ovaj trofazni ministar zeli da unisti hrvatski jezik. zeli da mu srpski ucimo i ucili smo ga godinama. ovo sta mi pricamo nije pravi hrvatzski jezik. pravi hrvatski jezik se govorija prije 100 godina. danas ga pokusavamo vratit ali vidite da neki to ne zele (jugonostalgicari). zato nedajte se hrvatski narode

U Barceloni se vrti unaprijed, odavna su poceli uciti od drugih uzimati sto je vrijedno, prilagodavati se (mi jos uvijek ucimo na svojim greskama, nikada ne pokusavamo uciti na greskama drugih.

Definicije koje ucimo na faksu: Sport je djelatnost kojom se djeci, mladeži i odraslima omogucije zadovoljavanje potreba za kretanjem i igrom, razvoj sposobnosti, osobina i sportskih znanja, sportsko izrazavanje i stvaralastvo, ocuvanje i unapredjenje zdravlja i postizanje sportskih rezultata na svim razinama natjecanja.

Kod rada sa psima, uz pozitivan pristup psu postavljamo granice, no ucimo ih na nacin koji je psu razumljiv i koji ce dugotrajno funkcionirati.

Psa ucimo sto zelimo da radi, umjesto da mu stalno nesto zabranjujemo i ucimo sto ne zelimo da radi.

Ucimo ga da smo mi izvor lijepih stvari i da nam moze vjerovati.

Cerovac, on samo pokazuje naivnost, vasu i vasih kolega. ni ja nisam comp. strucnjak, ali znam da se nista sto je vazno na Inet ne stavlja u samo jednom primjerku, i bez sacuvane kopije. zao mi je sto vam se to desilo, ali cesto lekcije ucimo bas kroz gubitke.

Oni ne bi razumjeli sta od njih hocemo, ucimo ih da igramo, ali im ne damo da igraju.

Inace, kao student i buduci stomatolog mozete misliti koliko sam tek ja kritican prema ljudima koji meni " kopaju " po ustima, ali vjerujte da bi uvijek rado dosao na fax da mi studenti pod nadzorom vade zube. to sto mi ucimo na fakultetu ne znaci da smo hladnokrvni mesari, koji se zatvaramo u sobe na solo sa vama i radimo vam sta nam god padne na pamet i da ljudi sa fakulteta ne mogu snositi posljedice ako ne paze na ono sto im studenti rade... a ljudima sa kirurgije sve pohvale za trud...

a koliko je eticnosti u tome da majka nevegetarijanka svom djetetu namece svoj izbor i hrani ga na takav nacin? mozes se i to pitati... roditelji uvjek rade za svoje dijete ono sto misle da je najbolje i uce ga onome sto smatraju ispravnim. drugacije ne moze biti jer je sve sto dijete ucimo nametanje nase volje. tako da je argument u najmanju ruku bedast. a sto se tice sastojaka koji su bitni za djetetov razvoj to su ciste gluposti. djeca vegetarijanci napreduju jednako dobro kao i nevegetarijanci. ima beskonacno mnogo clanaka i istrazivanja na tu temu. a i meso je puno hormona, holesterola i blabla pa zasto bi to davala svom djetetu?

izbaci to iz sebe. neka ti bude lakse. ali stvarnost se nece promjenit. bol ce ostati. razocarenje jos jedno. samo polako i smireno. ovo je postalo gubitak vremena. kako ali kako dalje nakon svega? kako ostat priseban? kako ne pogorsat stvari? mislim da je sada kraj. konacan kraj. kome zahvalit? uvijek nam je netko kriv. da ponekad i je. ali krivi smo i mi sami. ali zasto? zasto smo tolika gamad unistit netkome zivot? unistit dio zivota? ponekad je tesko opisat kako se osjecamo. tesko je uopce pokazat osjecaje. bojimo se. bojimo se istine. bojimo se jer smo (pre) velike kukavice pokazat sto osjecamo. bojimo se rec sta mislimo. jednostavno se bojimo svega sto ce nam se desit. postali smo neke face. agresivne virtualne face. jednostavno smo prestali biti ljudi. postali smo se bojiti obicne istine. da istina boli ponekad. ali bolje je i znat i okrutnu istinu nego li zivit nesto sto je bila necija masta. neciji prljavi i okrutnu um. zasto se jednosavno ne prestanemo s tim sranjima. zasto idemo za onim sto drugi vole? za onime sto drugi hoce? nemamo iste interese. ja sam druga osoba. ja imam neki svoj svijet. nesto sto ja volim i cijenim u zivotu. tesko je pomiriti se stvarnoscu i realnoscu. tesko je pogledati istinu u oci. da pogrijesila sam u mnogim stvarima. kao i svi mnogu. pa sta sad? krivi smo si sami. ali jos smo mladi. jos ucimo. ucit cemo do kraja zivota svakim danom.

Narod i nasa deca se sistemetski zaglupljuju i ucimo se da samo svoje guzice gledamo i da nas drugi ljudi ne interesuju.

doma smo jer ucimo (bar ja) Ajde da vidimo supertetkine frajere:)

Kroz pornice oboje ucimo i o nasim fantazijama.

Uostalom, bilo sta sto zelimo znati ucimo od ljudi koji to znaju bolje od nas zar ne?

Uostalom, bilo sta sto zelimo znati ucimo od ljudi koji to znaju bolje od nas zar ne?