Ali u ucionici, ordinaciji, sobi one su uciteljica, doktorica i teta.

I kroz koliko je ruku raznih profesora npr u V gimnaziji u Splitu prosa taj krivi ispit pa su ga svejedno podilili i sad kad su prvi ucenici otvorili odma su i vidili da je krivi ispit i odma su i obavjestili profesora u ucionici ali im oni svejedno ostavljaju te ispite sljedecih 20 minuta.

evo opet pisem post..... uf... kod moje sestre je neka frendica.... ubiti cu se.... ne, ne... bolje postat cu slavna... ha-ha... da se vratim na moju sestru.... ona svira (da vraga ona svira) gitaru.... i sad njena frendica Lucija i ona PJEVAJU.... iskreno receno-napisano, prave se da pjevaju... zvuce kao grupa ljudi na samrti.... cak i susjedov pas bolje zavija..... ah, jadna ja i moje usi.... danas je u skoli bilo... pa.... ehm..... uum.... how to describe??? pa evo za pocetak nisam imala prva dva sata... tako da sam dosla na odmora..... a vani je bilo bas predivno.... padala je kisa i mala tuca.... jeeeiii..... shoot me.... kao sta se moze zakljuciti, bili smo u ucionici... dosadivali se do mile volje... kako cool upravo su mi mama i sestra otisle na sisanje.... (sestra ide skratiti kosu... nadam se da ce je zapravo osisati na celavo) di sam ja stala ono... aha da na trecem satu, poznatijem kao hrvatski..... beee, mrzim hrvatski... ucili smo zavisno slozene recenice.... koma covjece.... pisali smo na plocu recenice.... jedna je glasila otprilike ovako (lijena sam i neda mi se viditi jel ide tako ili ne, ma zapravo me i briga ide li ili ne, who gives a damn about it any WaY): Cim udemo u skolu traze mir... nas je pametni marin izjavio: cim udem u skolu naletim na ratka sat zemljopisa je bio najzabavniji.... naravno za to se potrudio jedan i jedini (ovo zvuci kao na oscaru: ovu nagradu sam dobila uz pomoc jednog i jedinog bla-blaa) marin.... kako? pa... prije sata se popeo na sto u sredini razreda... kako je imao kosulju ispod naravno nista, poceo je izvadati striptiz.... cijeli se razred valjao od smijeha..... a onda je dosao ratko.... dobro da ga nije vidio jer bi to kobno, kobno svrsilo.... usred sata je marin uzeo kredu i posarao cijelo nastavnikov dzep na hlacama.... svasta se taj usudi napraviti nema sta...

Postovana gospodo, pomajka sam djeteta kojega ta takozvana zrtva kako ga njegov otac naziv svaki dan psihicki napada svakojakim prijetnjama.Ovo je vec postala nemoguca situacija.Taj djecak svaki dan ali svaki dan napada neko neduzno dijete bez i jednog razloga, danas je recimo usao na sat glazbenog odgoja sa, cajkama, kako to oni zovu poceo razbacivati stvari po ucionici i kada ga je profesor zamolio da izadev van po komentarima ostalih ucenika saznalo se da se namjerno ozlijedio i sada je jedini krivac tajn profesor.Pa cekajte malo ako njegov otac smatra da ga cijela skola zlostavlja pa neka ispise dijete iz skole, a ne da svi roditeljin strepe nad djecom.Mi djecu vozimo u skolu i idemo po njih.Oprostite ali na temelju iskaza njegovog oca nemozete sudit, to dijete mora dobiti pomoc koj a mu je potrebna..

Od 1. listopada tecajevi pocinju u ucionici Prehrambeno biotehnoloskog fakulteta u Kacicevoj 23, a od 1. studenog i u Studentskom centru, Savska 25 i Botanickom vrtu pri Prirodoslovno-matematickom fakultetu na Trgu Marka Marulica 9 A.

T ijekom akcije svakodnevno se odrzava i mini tecaj elektronicke poste u racunalnoj ucionici fakulteta.

Jao kako samo zalim studente prava koji se po citave dane hrvaju s knjigom kod Bubbya ili u ucionici po cvjetnom naselju uz 12 - 13 kava dnevno te 10 ak jednosatnih cik-pauza i tako 10 godina zbog izrazite zahtjevnosti tog fakulteta... strava.

I u svakoj nasoj ucionici nalaze se ove slike... A jednom nas je telefonski nazvao neki neponati svecenik, koji je tko zna od koga dobio na poklon istu ovu sliku, te je na poledjini procitao da je slika iz Hrvatske, dosao do broja naseg samostana, i raspitivao se o porijeklu slike i Gospinog lika, zeleci izgraditi kapelicu bas s tim likom...

T akoder, tijekom akcije odrzan je i niz jednosatnih prezentacija na temu uporabe CARNeta i Interneta (" Fantasticno jutro " - o fenomenu Interneta i o CARNet mrezi, " Nazovi M. radi... " - o informacijskim servisima i podrsci korisnicima na Internetu, " Zagonetni djecak " - o CARNetovim projektima, " Internet Express " - kratko putovanje kroz Internet, " Pogled kroz prozor " - kako Internet mijenja sustav ucenja), te mini tecaj elektronicke poste u racunalnoj ucionici fakulteta.

Buduci da je rijec o zahtjevnim i složenim poslovima, u postrojbama je prijeko potrebna organiziranost i timski rad, zbog cega se svakodnevno provodi teoretska i prakticna nastava u ucionici i na poligonu.

I skini taj Sesir sa glave, u ucionici je Titova Slika

11.11 2010 - e organizirano je slobodno popodne za posjet ucionici i upoznavanje sa radom u skoli i nastavom.Svatko je ponio sa sobom kolace.

Pozivamo sve zainteresirane na ponovljeno predavanje " Osnove uporabe clustera s OpenPBS-om " koje ce se odrzati 11. prosinca 2002. godine u 9:00 sati u ucionici SRCE-a na Prehrambeno biološkom fakultetu (PBF-u) u Kacicevoj ulici 23 (http://www.srce.hr/tecajevi/pbf.html).

Tu nikako ne smatram da ta edukacija mora podrazumijevati ucenje u skolskoj ucionici (cak nasuprot, u skoli takve stvari bas i ne uce), ne to se moze stjeci samim iskustvom, ali uglavnom potrebno je znati razumijeti brojke, i kako te brojke putuju u kruznom toku novca.

Tako su razliciti dopisni tecajevi i slicni projekti nastojali zamijeniti klasicni oblik obrazovanja u ucionici.

U prvoj je oko 20. racunala 166 MHz, 32 MB Ram i 2 GB HDD, u drugoj ucionici su 386 - ice, sto nije bas nesto, ali linux bi se tu mogao bez frke vrtjeti.

Informativno predavanje o samom natjecaju i postupku prijave ce se odrzat na FESBu, 15.11.2011 u 18 sati u ucionici A101. Ukoliko zelite postat clanom udruge IAESTe pozivamo vas da dodete na sastanak utorkom u 20:30 U A112 na FESB-u.

ka prvo, naslov je izvucen iz konteksta. ka drugo, niko nema pravo olajavat vicu.ko bi od vas sa 18 god. bio toliko socijalno osvjesten i ima hrabrosti nastupit pred tolikom masom i nekim nazovi velicinama? ja vam kazen, dogodine u ovo vrime kad se budete kupali, a ne sidili u klupama, sitit cete se njega i ovog prosvjeda koji vam se sada cini toliko nebulozan.... a za vas, odrasle u drugom sistemu, imam obavijest: za ovakvu vrst akcije vas vise ne salju na goli otok = p iden u marulica, u ucionici san koja ima prozore na istoku, vrucina je neizdrziva, koncentracija 0... al glavno da je sve pod nadzorom:: kamere:: = p

djurdja Slazem se sa tobom u potpunosti oko vjeronauka u skolama.Ja osobno sam vjernica, ali smatram da bi trebao vjeronauk izaci iz skole.Vratiti ga u Crkve.I sto je najvaznije bilo bi jako dobro da djeca nauce o svim religijama svijeta.To je jako vazno, jer ja mislim da je religija za mene nesto sveto svakom covjeku.Barem je za mene tako.U mojim teskim trenucima u zivotu, jedino me je vjerovanje u Boga i vjerovanje mom sveceniku odrzalo na zivotu da nepoludim.Puno kvalitetnije bi bilo za djecu da uce o Bogu na svetome mjestu kao sto je recimo Crkva, nego u nekakvoj ucionici gdje su mozda prije sat imali matematiku ili drugi predmet.

pored informatickog dijela u ucionici se održavaju razna predavanja i seminari za korisnike tehnicke kulture koji su edukativnog sadržaja.

Tamo, ne samo da su me zvali i prekidali rad i odustajali od rada sa njom (marija ima kriticno ponasanje) nego su insistirali da neko od nas sjedi pred vratima dok je ona u ucionici, pa cim se prodere odmah nas zovu da je vodimo.

Kimnula sam glavom te smo nastavili hodatiti prema ucionici povjesti magije.

Kada su zavrsili s doruckom krenuli smo prema ucionici carolija.

U racunalnoj ucionici ce se, osim nastave i tecajeva koje organizira Elektrotehnicki fakultet, odvijati i sve vrste obrazovnih programa koje ce organizirati i svojim korisnicima ponuditi CARNet - kao sto su to: tecajevi za krajnje korisnike, tecajevi za sistem inzenjere, tecajevi za buduce predavace i drugo.

Onda nije ni cudo da se nadje profesora kojima ponekad prekipi, pa i to (da se ucenik koji nema sto raditi jer ga profesor ne moze drzati motiviranog pa ustane i seta po ucionici).

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

Nije ga on napravio, ali je sve je tako lijepo u svojoj ucionici objasnio, da sam cak i ja ukapirala sistem.

Moj profa iz numericke analize i asistent su nesto medjusobom raspravljali neki numericki problem koji se dao lijepo rijesiti u binarnom zapisu... nije bitno... u svakom slucaju oni su tako zbrajali brojeve (u binarnom sustavu) i na tabli je pisalo (izmedju ostalog) 1 1 = 10. E sad, desilo se da je u to vrijeme cistacica bila u ucionici.

Tecaj traje 2 dana x 5 skolskih sati a odrzat ce se 27. i 28. svibnja 2008. od 12.30 do 16.00 sati u ucionici B Sveucilisnoga racunskoga centra.

Antoniju srijedom ujutro imamo sv. misu s nasim ucenicama u nasoj skromnoj ucionici, a uoci svake nedjelje s.