Aha, dadosb.Ti si onaj što organizira " nestranačke " prosvjede i nosi gas masku na Korzu, koju tu i tamo podigneš da udahneš čisti dim cigarete?

Znamo mi svi negdi u bubrezin koliko je štetan dioksin i furen, koliko ga udahneš, koliko ti je teško disat dok se pluća ne očiste. sad plašiti ljude rakom nije toliko fer, jer se za života čovik tliko toga naguta da je ovo s plamenom na kozjačiću jedna oveća šibica. bakteriofob nisam, ja ću prvi umrit od kemija em kroz kožu em kroz nos što sam ih se nadisa, ko ga hebe. ali kozjačić i djeluje čitav život. triba negdi podvuć crtu. ova panika će lipsat, ljudi će vidit da nema drugoga rješenja. pitanje je koliko će se nisko crta pomaknut. a kerumovi isusi i ostale društvene nesklapnosti kojima se društvo bavi, sukobi i zabava. to je mlaćenje prazne slame, karijesa je sve prepuno. kako kažu za pedere na rivi: što više provociraš to znaj da ćeš više dobit u kosti. imotski gradonačelnik je za nk imotski izdvojio, sjetimo se početka ove godine, 2 milijuna i 500 tisuća kuna, manje udruge dobivale su 5 - 10 tisuća, a bilo je i fiktivnih. šta se moglo s tim parama napraviti. triba je ukinut donaciju svim udrugama, ko ih šiša, i recimo srediti kozjačić. ja bi to napravio. nek se bune. a zašutili bi svi kad bi vidili di trošin pare. vlast ne zna, neće znat ni sljedeća. kriv je sistem. sistem po kojem dolaze u politiku i sistem politike. ja bi, za 10 - 15 tisuća misečno ko gradonačelnik, priporodio imotski. zacrta bi ciljeve, napravio pomutnju u nekim skupinama, zatvorio im česmu, i počeo raditi od temelja. ovi su lart purlart.

Gledao si filmove kultne i pomaknute bez potrebe da promoliš kroz zavjese svoga života otvoriš prozore udahneš čist zrak ili da makar vidiš je li dan ili je noć.

Prvi put ga od djetinjstva osjećam. Želim i tebi da ga osjetiš kada punim plučima udahneš svjež zrak.

I onda dobiješ potvrdnu povratnu informaciju i udahneš sa mišlju " aj dobro, ovo poremečeno ponašanje još nije dobilo zeleno svijetlo u mnogim glavama " što ti pruža utjehu jer se ne nalaziš jedini ko kap u moru između zagriženih komunista i fašista koji sa svojom mržnjom igraju nečiju tuđu igru.

A onda duboko udahneš, baciš pogled u kolica gdje još uvijek nasmiješeno spava potomčica.

Ej, Franiću Ma uopće teme nisi pomiješao, naprotiv Baš si koncizno iznio činjenice, lako sam te pratila, sad sam baš pročitala tvoj post.Još ću se u njega udubljivati (my way) a sad bi ti samo na brzaka rekla da ja na tvom mjetu o subu ne bi ni razmišljala, i to zbog njegove toksičnosti za jetru Baš zbog te štetnosti za jetru je i izbačen iz prakse kao analgetik.Bilo bi bolje da ostaneš na metadonima, možda da si čak malo povisiš dozu.I ona hipertenzija bi se isto mogla na taj način regulirati.Još bi bilo dobro izbaciti iz glave ideju o bolesti i lošem fizičkom stanju, vidiš da su ti nalazi u redu, a fibrozne i druge promjene na jetri možeš utvrditi (bolje isključiti; -)) biopsijom jetre.Umjesto što se predaješ nemoći, crnim mislima o kraju, suicidima i sličnim glupostima, rađe počni popravljat svoju fizičku kondiciju.Kad si rekao da doslovno u krevetu radiš, na čas pomislih da si zaista u nemogućnosti kretati se, ali kažeš da ideš u kraće šetnje pa iz toga zaključujem da to ipak nije tako.Nikako nije dobro da se već nakon 20 štengi preznojiš.Nema ti druge nego da počneš bildat duh i tijelo.Nisam mislila doslovno, nego u prenesenom smislu.Dnevne šetnje kao terapija.Danju, noću-kad ti paše-ali MORAŠ se više kretati.To će ti koristiti cirkulaciji, plućima, zglobovima, raspoloženju - jako je malo stanja u kojima je razgibavanje kontraproduktivno-vjerujem da kod tebe to nije slučaj-tako zajebano ipak nije Kupi si vitamina, možda još kakve zdravstvene poštapalice, one za koje sam zaključiš da bi ti koristile, zdravo se hrani, pa će se cijela situacija lagano mijenjati na bolje.Ulaži u to svjesni napor (mali napor-toliki da ti nije naporno; -) i mentalnu energiju Volja je čudo, s njom se može svašta, a i mašta radi svašta, pa kako gore tako dole i šta da ti još kažem... dosad si već sigurno shvatio o čemu pričam-i znaš i sam da je to tako Nastoj biti opušten i što više uživati u čemu god. Kad udahneš miris lipa koje cvatu pomisli kako si sretan što imaš taj lijepi doživljaj.Uživaj u knjigama, filmovima, muzici, sladoledu, svitanju, pticama koje tada cvrkući.ili u šumu mora kad se val razbije o siku, u ljudima... Kut iz kojeg gledamo na sebe i život na sreću može se uvijek promijeniti, na tebi je da se dobro postaviš.Stavi pozitiva n predznak pred svaku misao i akciju, od toga će se cijela tvoja percepcija promijeniti.Tako ti ja mislim.I radim.Ne uspijeva to baš uvijek, pritisne neka muka ili tuga, i snaga se rastali i misli se zacrne (to je ona druga strana) - a od toga treba bježati-brzo bris na sunčanu stranu, tamo di je sve po mom.Eto, tako frend.Ja ti sad idem njuškat lipe, divit se fontanama, pogledat mjesečinu i noćne prolaznike, a možda ni za sladoled nije kasno Lipo te pozdravljam, stoj mi dobro i piši šta misliš o ovom e šta sam ti napisala.Ćao

Najluđe je onaj prvi feeling kada uđeš kroz masivna drvena vrata u hall i kada udahneš zrak začinjen finim mirisom drva koji kao da priča Priče iz davnina, dok te ozbiljan, mrki pogled tog Hrvatskog bana (pogledajte zapravo kratku biografiju ovdje) prati dok se približavaš masivnim stepenicama.

" Ponekad se dogodi da dokumentarni film neočekivano izroni i uhvati te za vrat, ne puštajući te ni na sekundu da udahneš.

A onda te jednog dana kad si konačno zastao da malo udahneš zrak, da skineš grč sa lica, pogodi onaj sa zvukom tišine.

Uštrcaš, ušmrkaš ili udahneš taj spas i to je to.

Odlaziš u uličicu, tražiš samoću uštrcaš, udahneš ili ušmrkaš nije važno

Posvuda uokolo polja bujao je život koji se širio iz plavo ljubičastih cvjetova, ljudi su ćutili neobjašnjivu pribranost i mir, sva bi im se snaga slila u tu ruku koja je povijala i sjekla cvijeće čiji se miris širio u kružne lepeze, objavljujući svima uokolo dobro raspoloženje.« Ko ni onda doživija tu atmosferu teško bi virova koja je to bila radost i veselje », prisjeća se Ivica Tomičić duboko udišući stručak lavandinog cvijeća,« Somo je udahneš i već si drugi čovik, a kamoli kad je vidiš, kad je doživiš u prirodi, onaj njen lipi kolur i vonj.

Udahneš, brojiš do 20 i onda prepraviš, odustaneš, objaviš i tako to.

Zato te pozivamo da dođeš u muzej i svojom pričom udahneš novi život zaboravljenim predmetima.

- Ali kad jednom udahneš čisti morski zrak, na sve ćeš zaboraviti.

Osobno nemam ništa protiv toga, ali kada se ta agresivna i poluprimitivna industrija zabave stušti na zemlju veličine stočne farme u Teksasu, onda fakat nije lako pronaći mjesto da udahneš svježeg zraka.

najbolja pjesma je kada ti je pun kurac svega i želiš se riješit, i želiš promjenu i želiš drugačije jer znaš da možeš i osjećaš da znaš i još više, samo to što hoćeš da znaš je tamo negdje i ti to tamo negdje osjećaš baš tu u jednom trenutku kada na djelić sekunde, na margini beskrajnog pogleda u život vidiš novo svitanje i srce ti kaže da je vrijeme da se probudiš iz mrtvog sna, mrtvih pogleda i umoran si od svih uspona i padova i odbacuješ svaku pomisao na sva protekla razočaranja i duboko udahneš i skupiš svu snagu, onu snagu koja je po rođenju u tebi i sav prkos i bunt i svu sreću i tugu i znaš da si iskren i razmišljaš srcem i pustiš da te nosi i moćna je spoznaja, tamo neka, što vreba u mraku, u zraku svud oko tebe... tu je negdje, nemoj gubit korak.

Udahneš duboko i poletiš Visoko se vineš Sve te prati ali, shvaćaš, dolaziš sebi u susret.

Tišina je, čujen tice, zrak je čist, udahneš ga rani te i liči.

Treba se roditi za pjesme kojima dodirneš nebo i svakoj udahneš dašak vječnosti.

(udahneš i izdahneš i prepustiš se onim trenucima kad ne radiš ništa, bez straha od gušenja, - ukratko;))

Stani... ne miči se, upravo virim kroz jednu pukotinu tvog štita, udahneš li jače može se i rasprsnuti. Ä ini mi se da vidim strah, strah od pomirenja da nečeg više nema, od novog početka (a odakle početi od sebe, njega/nje?)... tako, ne miči se, virim u drugu pukotinu, izgleda nešto bolje od prethodne, nazire se želja za životom i to sad i ubuduće.... hajde, sad pokušaj udahnuti punim plućima neka se štit rasprsne, neka želja slobodno krene... moguće je netko i dočeka.... (da, da 25.05.2008., 01:52:35)

Malo ti da, malo te pusti da patiš, popusti uzde nevolja koje te muče da udahneš malo zraka, a onda opet stegne.

Gore udahneš, nazad izdahneš.... onda još pa još i tako najmanje 3 puta.

Indukcija ti pomaže u nekim konkretnostima, no one nemaju snage i važnosti ukoliko nisu osmišljene. zato bih ti pored indukcije, u kojoj si dobar, predložio i malo dedukcije, odnosno da izađeš iz tog/ormara/u koji si se zaključao i udahneš svježeg zraka odozgor.

Duboko udahneš, raširiš ruke, zatvoriš o č i i pustiš se...

Zatvoriš oči, udahneš, pa ispružiš prst.

ali ja ti savjetujem da duuboko udahneš najprije: D jer moguće da nećeš trebati jako puno sitmulacije i inih stvari nego će ići lakše nego nama.: mig:

Reci, koliko puta dnevno duboko udahneš svjež zrak?