Cijela predstava ustvari preispituje nas same, koji nasuprot Marijinom miru i vjernosti u najtežim trenucima posustajemo, bježimo, sumnjamo, udaljujemo se od Boga, ali nas On iznova privlači k sebi kako bi nam kroz pokajanje podario novu šansu, kako bi nas razoružao svojom bezuvjetnom ljubavi, kako bi nam svojim nelogičnim odlaskom nevinog čovjeka na križ pokazao koliko Mu značimo.

A pripisujući mu ljudske osobine samo se udaljujemo od njegove tajne, tajne koju on ni na koji način ne skriva, osim svojom dubinom ».

Ili da ponavljamo u sebi neku reč, rečenicu ili nekakvu mantru, možda ime nekog božanstva ili sveca u kojeg verujemo; tako skrećemo pažnju na neku drugu stvar i u većoj ili manjoj meri udaljujemo se od negativnosti, od ljutnje.

Postoji opasnost ili da zaglavimo u spekulaciji te se tako sve više udaljujemo od biblijske simboličke potke ili da izgubimo iz vida interpretacijske silnice koje tu potku drže u plodnoj napetosti.

Udaljujemo se od klasične tata-mama-dijete obitelji, približavamo se modelima u kojima djeca isto tako mogu biti sretna.

A budući da živimo u eri klimatskih promjena, tako se one na neki način reflektiraju i na odabir filmova, čak i kad se ponekad udaljujemo od mora.

Dok smo na zemaljskome putu događa nam se da i mi, poput mlađega sina, zatražimo nešto što smatramo da nam pripada, što smatramo da nam je Bog dužan dati, te se udaljujemo od istinskoga dobra i od istinskoga doma.

Odgovor je da se udaljujemo od Isusove Žrtve na Misi, tako što pravimo i hoćemo praviti slike i kipove izvan hrama, sa u početku ispravnom nakanom da slavimo Boga i umjetničkim djelima, ali to izokrenemo prinoseći tom kipu nesvjesno i podsvjesno žrtve koje od kipa prave idola.

Tako se udaljujemo od glavne teme i mogućnosti pozitivnog rješenja.

Novac je sredstvo za život i bez njega se ne može to je činjenica.Ako tako postaviš stvari drugačije gledaš na život.Družiš se s ljudima koji razmišljaju na sličan način i nalaze smisao života u nekim drugim stvarima koji obogaćuju duh i daju neke druge radosti.Svijet se promijenio ima puno otkrića koji su prije bili misaona imenica a danas je svima normalno recimo samo pametni telefoni.... jako puno toga što si u realnosti ne možemo priuštiti a ipak priuštimo na poznati način.To su najbrži načini da se udaljujemo jedni od drugih i umjesto da nam sve to služi za jednostavnije funkcioniranje pretvara se u to da se ne može živjeti bez toga.Od tuda potreba za novcem svaki dan sve veća, gube se temeljne vrijednosti, ali ne kod svih ljudi, onako kako si zacrtaš, tako živiš, " moderna čuda " shvaćaš kao " moderna čuda " samo.. i koristiš ono što ti je zaista potrebno, ostaješ svoj.Najljepše i najtoplije, čuvaš svoje prijatelje i ne budeš egocentričan.Ne podliježeš trendovima, ne družiš se s osobama koje ti ne odgovaraju, koliko ljudi ima koji slično razmišljaju, što da se opterećuješ onima koji tako ne misle ima mjesta za svih.. jednostavno a teško provedivo zar ne?:)

Idući ovako jedan pored drugoga, osjećasmo, da se udaljujemo sve više, da smo već dapače užasno daleki, a ipak osjećasmo, da nam se sape dotiču.

Ponekad mi se čini da se frekventnim tematiziranjem tijela, udaljujemo od njega.

Naime svojim grijehom, pa i " nevinim poljubcima ", udaljujemo se od Boga, koji želi na tebe i na tvog mladića dati puninu blagoslova, ali samo ako mu budeš vjerna i odana.

Poštovani, ja sam isklusila na svojoj koži što je to samostan i iskorištavanje, maltretiranje, mućenje i sukob između nekih časnih prema mladim pripravnicama.Umjesto da bude radosti i veselja kako i treba biti toga u samostanu nema uopće, ljubavi jedna prema drugoj također.Nas je časna odgojiteljica učila ljubite jedna drugu jer ste Vi sestre i živjet ćete skupa, ali od toga ništa, sve je bilo suprotno, dapaće vladala je ljubomor, netrepeljivost, zloba, učila nas je odgojitellica da se udaljujemo od svojih obitelji i da što manje budemo sa njima u kontaktu jer štete našem duhovnom rastu, a što se tiće duhovnog rasta, ja npr sam morala proći kroz psihičko maltretiranje glavne sestre odgojiteljice koja nas je učila onome što te treba inaće učiti časna, a to su sve bile LAŽI i jako sam se prevarila u tome kakve su zapravo sestre, one su jako isflustrirane osobe, imaju problema same sa sobom i nezadovoljne su sa samima sobom i zato maltretiraju mlade djevojke koje žele ostvariti svoj san da budu časne i slijede njihov primjer i umjesto da uživaju u tome životu u miru, molitvi, Bogu i tišini iza zidina se događaju sukobi, ogovaranja, laži, podmetanja, vrijeđanja, psihička maltretiranja, ispiranje mozga i naravno i normalno da mlade djevojke poput mene pobjegnu od tuda ili pomišljaju na suicid jer ne mogu opodnjeti taj pritisak koji im sestra nanosi.

I ponovno jedan objašnjivi paradoks: tu je bura i najžešća, a njezina snaga pada što se više udaljujemo od obale.

Udaljujemo se od ljudi, ostavljamo ih takoreć na miru, a to postupno prelazi u brigu za samog sebe.

No, možemo li bezbrižno uživati i u najmanjem dobru, ako je i jedan od naše brače, i jedna od naših sestara prikračena u najnužnijemč čak i Isusovo siromaštvo udaljujemo od sebe.

Zato uz ovaj lijepi i dinamični sport razvijamo se i psihički i fizički te bavljenjem sportom formiramo se u stabilnu osobu, bavljenjem sportom udaljujemo se od tamnih dešavanja oko nas (alkohol, droga, tuče..), poboljšavamo si zdravlje a i treningom se opuštamo te nam u veliko pomaže i kod učenja, stvaramo nova prijateljstva kako u klubu tako i kroz natjecanja, te česta zajednička putovanja i druženja kako natjecatelja tako i njihovih roditelja.

Možda smo sada manje samostalni nego nekada i svakim danom se od samostalnosti udaljujemo.

Nemoj dozvoliti da se udaljujemo od Tebe i da ijedna žrtva za domovinu propadne.

A mi smo najčešće tek mutne slike, mulj našeg života - grijeh - nas prlja, udaljujemo se od svoga izvora.

Samim tim činom govorimo Duhu Božjem da ga ne trebamo i ne želimo Ga u svojoj blizini, čime se udaljujemo od Boga.

Što se više udaljujemo od naše obale prema pučini, snaga bure je sve slabija, ali su zato valovi sve veći.

A grijeh je izvor zla i nereda, s grijehom se udaljujemo od Boga i jedni od drugih.

Udaljujemo se od teme ali moram reci da se dosta slazem sa hijenom.

Mi kršćani znamo da se kao grešnici udaljujemo od Oca.

Razumijem majke, mi smo pripadnici tzv civilizacije koja ne želi patiti nego živjeti udobno bez puno fizičkog rada i očekujemo da ćemo djete s godinu dana mirno ostaviti u jaslicama kako bi mogli ići na svoje poslove pomoću kojih ćemo zaraditi dovoljno novaca kako bismo mogli živjeti dovoljno dobro.Kasnije vrtić.poslije škola, pa poslije podnevne aktivnosti, organizirani rođendani, kompjuteri, TV i sve ostalo s čime se uspješno udaljujemo od vlastite djece.

Možda je to marketinški trik, ali se time mi sami udaljujemo od sebe.

" Udaljujemo se jedan od drugog. "

Udaljujući se od Boga, udaljujemo se od hrvatske sreće.