Ali ne mogu više da se u ono zamislim, udubim, proosjetim... kako da kažem... otuđio sam se od onih sižeja...

Zanima me što se krije između korica, a kad se udubim u to, kada se osjetim uvučena u taj svijet nekako mi pri srcu teško.

Pa se udubim u to bez kraja i konca.

Zapravo me pisanje ovdje prošle godine potaklo da se dublje udubim, i smatram da njegova valjana biografija tek treba biti napisana.

Prije no što se u potpunosti udubim u razmatranje, želio bih vam svratiti pozornost na dva epiteta što napose odlikuju bratstvo i poslanje: evanđeosko i apostolsko.

A iskreno, sad kad se udubim u problematiku - baka mi nikad nije naučila pisati.

Ovo su nesumnjivo tek sitnice, ali s vremenom sam otkrio da se u čitanje udubim brže i češće, ali i da čitam dulje ako čitam s iPada.

Ja sam inženjer i nemam ni živaca ni vremena da se udubim u pomnije izučavanje jezika.

Tada se udubim u likove, prepoznatljive u dubokoj nutrini moje duše.

I onaj nesretni pacijent koji je bio na redu prije mene kod zubara uvijek je gotov baš u trenutku kad se udubim u čitanje intervjua s osobom koja me inače ni najmanje ne zanima (ipak... kad malo bolje promislim - kod zubara nikad ne bi bio dobar čas za pozivanje unutra - koliko god moj zubar bio ugodan i ljubazan i čak veseo dok mi popravlja zub, a ja širom razjapljenih usta kimam glavom i smijuljim se na njegove viceve).

Kad se malo " udubim " čini mi se da na zemlji postoje samo dvije skupine ljudi, oni kojima je do utakmice i oni kojima nije do utakmice.

Kako se i sam prepoznajem preko obiteljskih priča i sudbina u svemu tome, ta osobna crta mi je bila motiv za ovu knjigu i temu, a iskustvo podstrek da se dubioznije udubim u periodiku i ostavštinu u kojoj se mogu naći do sada skrivene priče i iskustva mnogih, meni nekako poslije svega sada bližih, dražih i simpatičnijih aktera, zaključio je Biletić.

Ne sluti mi na dobro čim me neko oslovi sa " Džamonja ", ali gestom pokažem da jeste i kobajagi se udubim u čitanje članka koji sam već pet puta pročitao, a nisam mu uhvatio ni kraj ni konac.

Imam najvise inspiracije.. ovo je prvi put da sam poslusala pjesmu disturbia onako da se udubim u pjesmu jer inace slusam cajke, al oke.. ova je pjesma onak.. tuzna.. na neki nacin pa cu vam pisat ne znam kaj.. lol

Razmišljajući o tome kako započeti ovu temu, a da se ne udubim u veliko teoretiziranje što bi bilo kad bi bilo, nametnula mi se samo jedna misao: bilo bi lijepo da urbanisti, planeri gradskih (urbanih) struktura, za realizaciju svojih znanja i ideja, poput književnika koji na prazan papir prenosi svoje djelo, mogu na nekoliko hektara slobodnog zemljišta složiti idealan grad.

Kad si napravim plan učenja i udubim se u knjigu, vrijeme mi brzo proleti, naravno ako učim nešto zabavno, a ako učim one dosadne predmete vrijeme presporo prolazi, kao i na dosadnim satima koje provedem u školskoj klupi.

Ne pronalazim samo činjenice, već se nekako udubim u živote svojih likova, što može promijeniti način na koji gledam stvari i usavršiti moje ideje.

Naime, dok sam znao meditirati ili kontemplirati, dogodilo bi se da se toliko udubim u to tako da bi došao u stanje veoma blisko drijemanju.

Kad se u slobodi udubim u tuđu dušu, nisam nikad preopterećen.

I sad kak sam se ja izlazio, a trava je bila onak lagano rosna zadnji kotac mi je na momente poceo proklizavat posto je bilo neravno i u jednom trenutku me malo zbaci i udarim frenda u novi P-206 sa svojim auspuhom i udubim mu prag, donji dio vrata i jos par risova je ostalo.Limarskog posla nije bilo puno al je trebalo prelakirat cijela vrata, prag i dio zadnjeg blatobrana.

Misli mi odlutaju nemam pojma kamo, mašta se inatljivo utrkuje sa stvarnošću, udubim se u sliku i zaboravljam na vrijeme, a samim time i na ostatak svijeta oko sebe.

Zapravo, kada se udubim u rad i kada me priča obuzme, ja zaboravljam na sve te neke okolne stvari i zapravo izvan tog svemira u kojem tada boravim ne postoji ništa dugo.

Tužno kad se udubim u analizu svega što smo prošli zajedno, ne mogu da vjerujem da je ovako završilo.

Ali i dalje mi pričinjava teškoću da se udubim u trenutak, prihvatim ga, i osjetim mirnoću

Danas znam slušat svoj unutarnji glas zaboravim buku i galamu, udubim se u neki svoj skriveni svijet.

Svaki put tonu toga ne uspijem napisat jer se previše udubim u to što trenutno pišem da bih si uspio misli organizirat.

Kada se udubim u knjigu, iz njezinog svijeta ne izlazim.

Kao da čitam neke kratke horor krimiće, i totalno se udubim u njih

Cak se cesce dogodi da se ja udubim u razgovor s nekim poznanikom, posebno ako ga dugo nisam vidjela, i zaboravim ukljuciti zgodnog u pricu

Nesto sam citao gezu (o lakoci filozofije (http://www.forum.hr/showthread.php?t=143186):) i potrebi jasnog definisanja sta ona jeste) ali mi treba jos vremena da se udubim da li je vec dao odgovor na ovo pitanje