e kak mi život leti, to je strašno... čekam vikend, a onda on proleti u trenu i ispočetka... onda čekam plaću, pa i ona dođe i ode brzo... pa čekam neke toplije dane i dobro je vidjeti da i to pomalo dolazi... jutrima sam tako nekako umoran... mojih prosječnih 6 sati sna je stvarno premalo... ali ima lijeka... vozeći se na posao, nabrijavam se nekim pjesmama od Elementala i to me razbudi i da mi energije i baš budem dobre volje... zatim radim onako 10 - tak sati i to brzo proleti i dok dođem doma, pojedem nešto i stignem barem pol sata " uzeti malo zraka " i već je nekako večer... ma dobro je što dani postaju duži... uvijek možeš nešto planirati, kemijati, sve izgleda bolje... nekako je lakše poslije posla skoknut do grada, naći se s nekim, popiti " kaficu ", nasmijati se... čudno je kako toplo vrijeme probudi i neke hormone, pa se u zločestoj muškoj glavi odmah zavrte neke kombinacije: -)))... moram si konačno kupit novi bicikl, pa onda popodneva provodit na jarunu snimajući rolerice kao nekad: -)))... baš ne razumijem žene... ok, znam da niti one ne razumiju nas muške i svi smo mi malo čudni na neki svoj način... znam da se netko može jako truditi oko mene, ali ako meni nema onog nekog " klika " zbog kojeg će mi se ta cura svidjeti, ma ništa ne pomaže, ništa... može biti i dobra i lijepa i sve, ma nema teorije... s druge strane sam uvijek ludovao za onim " kompliciranim ", nemogućim... i znam da čovjek najviše želi ono što ne može imati i o tome, pogotovo iz aspekta zadnjih 6 - 7 godina mog života bi se dala napisati knjiga... however, nisam iz toga ništa naučio, jer i dalje težim nemogućemu... ma zapravo, ja ni ne priznajem nemoguće i uvijek ono što je teško dostižno je meni baš nekako slatko... nikad neću otići u krevet s najlakšom " dromfuljom ", nije to moj stil iako definitivno nisam svetac i učinio sam neke gluposti u životu, a vjerojatno ću ih učiniti još puno: -)))...... ima ta jedna cura koja me dugo godina stravično privlači, ali zbog nekih naših karakternih razlika ili bolje rečeno, njene kompliciranosti (a nisam ni ja tu cvjetić po tom pitanju), nikad se nisam baš htio ufuravati u neke kombinacije... ma zapravo ja nju kao osobu ni ne poznajem najbolje, ili joj možda nisam ni dao priliku da ju upoznam, ali da, ma oduvijek me privlačila... i ajde, nakon što sam ju otkantavao neko vrijeme, konačno smo se našli i to bezveze u jednu prohladnu večer i otišli se vozati... i otišli smo izvan Zg, šetali, pričali, popili piće... i čudno je bilo, jer... jer kad god bi se ja našao s nekom curom, htio bi se predstaviti u nekom najboljem izdanju... s njom, onako, kao da kontriram logici i spreman sam joj spustiti, reći nešto uvredljivo i samo joj se nasmijati... spreman sam izreći i nešto loše o sebi i zatim se samo nasmijati u stilu, to sam ja i ne sramim se toga... čudan osjećaj... i ima ta neka luda privlačnost kojom zrači i nekako ne vjerujem da bi joj mogao reći ne, kad bi se situacija razvila u nekom seksualnom smjeru... ona s druge strane odaje dojam osobe koja totalno kontrolira situaciju, uvijek je iznad svega i uvijek u pravu, jednostavno osoba koja je uvijek cool i s kojom ti se treba biti čast družiti.... ali nevjerojatno što sam skužio u cijeloj toj priči je da se ispod toga krije određena nesigurnost... i što mi je totalno dalo krila je da sam ja nadrastao tu neku nesigurnost koju sam imao kad sam s njom... i čudna je bila ta večer, ali je ispalo baš nice, jedan totalno čudni i netipični " dejt ": -))))... dva dana nakon toga me pitala gdje ću biti vani tu večer, ali ju je uhvatila temperatura i nismo se vidjeli... where to go from here?... nowhere really: -))... ma nije to za neku vezu, niti tu ima nekih sad baš osjećaja... možda samo neka privlačnost, napaljenost, hormoni... ali nakon 4 godine veze, iskreno govoreći, trebam li ja uopće vezu... trebaju li mi opet one gnjavaže, traženje razumijevanja negdje gdje ga nema, taj neki pritisak nad svime što radiš, iako ne radiš ništa krivo... ne znam djelujem li ja kao osoba od totalnog nepovjerenja ili u čemu je stvar, vidim kod drugih sve više opreza kad sam ja u pitanju... ma u totalnom sam nekom razdoblju, kako ja to nazivam, rana prolupalost... dođe valjda s godinama: -))... inače, baš sam se sjetio nekog svog jako ljutog posta od prije godinu dana, a bila je riječ o poslu, šefu, nekoj nagradi koja je bila ispod očekivanja i tako... moram reći da je ove godine nagrada bila daleko iznad očekivanja i da nisam mogao vjerovati... ali ipak, valjda se trud u konačnici i isplati, a i shvate ljudi da nekog vraga i vrijedim valjda: -)))... još da mi je bilo nalupati onog Nizozemca onda jednom... ehhh: -)))...... hej ljudi, ma dolazi toplo vrijeme i život postaje bolji: -))))... i na kraju jedna onako iz duše...