Ugarsko-hrvatska država bila je vrlo značajan faktor na prostoru između Njemačkog Carstva i Bizanta i konkurent ojačaloj Veneciji na moru.

Izgrađena je 1913. godine u engleskom brodogradilištu za potrebe ondašnjeg Ugarsko-Hrvatsko Dioničko Parabrodarskog Društva Rijeka pod imenom Višegrad.

Mnogi detalji tijeka događanja koji su doveli do usvajanja (u Hrvatskom saboru) za Hrvatsku sramotne i ponižavajuće tzv. Ugarsko-hrvatske nagodbe veoma su slični događajima koji su sada doveli do ulaska RH u EU.

Povelja iz 1209. godine Tijekom zatočeništva u okolici Varaždina Andriji II, pretendentu na hrvatsko - ugarsko prijestolje, pomagali su Varaždinci.

Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. podaruje mu 1244. status slobodnoga kraljevskog grada.

Jednostavno, nije to bila ona argumentacija koju sam očekivao Staro/tradicionalno/austro - ugarsko je najbolje ili pak: moje 40 - ogodišnje iskustvo mi govori pa sve do ma kome će se sad dati sve to uvoditi? Predavač je na jedan vrlo kritičan način iznijeo valjanu argumentaciju i pojašnjenja na što se te iz kojih razloga, pri implementaciji sveučilišne strategije o e-učenju mora paziti, gdje sve sustav može zakazati i ono najvažnije, postavio je pitanje koliko mi zapravo stvarno želimo promjene, a koliko se samo nadamo da će tehnologija olakšati/poboljšati/ubrzati/osnažiti/pojeftiniti

Od 1105. Nin je kneštvo (županija), ali i vojno uporište ugarsko-hrvatskog kraljevstva, premda " na papiru " pripada pod vlast Bizanta.

No ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. dao je već 1205. Ninu povlastice slobodnog kraljevskog grada.

Priča o Kopačkom ritu počinje puno ranije, konkretnije 1699. godine kada se darovnicom ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda l. osniva gospodarstvo koje sustavno upravlja područjem Kopačkog rita. od tada do danas parkom su gospodarili različiti vlasnici, od Habsburgovaca preko Karađorđevića do Mađarskog narodnog muzeja.

Tragična figura raspada Dvojne Monarhije bio je austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo I.

Varaždinska županija je početkom 2006. godine obnovila Husarsku gardu, legendarnu postrojbu ratnika-konjanika koji potječu još iz 15. stoljeća i pojavljuju se u vrijeme ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, koji je u drugoj polovici 15. stoljeća donio odluku da veliki feudi za vojsku daju svakog dvadesetog čovjeka (mađ. husz-dvadeset), po čemu su i dobili ime.

Kada se na početku 12. stoljeća pod vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva našao čitav prostor između Drave i Jadrana, stvorili su se u tom novom okviru uvjeti za postupno razlikovanje Hrvatske od Slavonije.

Najzastupljeniji su portreti s kraja 15. do polovice 20. st., koji prikazuju članove vladarskih i velikaških obitelji poput ugarsko-hrvatskih kraljeva, Habsburgovaca, Draškovića, Erdödyja, Kulmera, Jelačića, istaknute pripadnike svećenstva, vojske, građanstva i intelektualne elite tadašnjeg vremena.

Ponajprije se desilo iznenadna smrt despota Lazara Brankovića 1459. a to koristi Stjepan Toma kralj bosanski, zatekavši se u Segedinu na saboru, tih dana i privolijo ugarsko-hrvatskog kralja Matiju Korvina da potvrdi despotovstvo njegovu sinu Stjepanu Tomaševiću.

Četrnaesto stoljeće hrvatske povijesti počelo je s dolaskom nove dinastije (Anžuvinci) na hrvatsko-ugarsko prijestolje.

Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez lisnice (ministar za Hrvatsku i Slavoniju) bio je član Ugarske vlade (odnosno zajedničke Ugarsko-hrvatske vlade).

Autor članka Narodnih novina još nije mogao znati da je jezik ugarskih sabora prije mohačke bitke, dakle prije dolaska dinastije Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje ⠀ bio mađarski i samo su usvojene zakone prevodili na latinski.

Na prvi dan jeseni 1669. godine, diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I., zagrebačka ja Isusovačka akademija dobila status i povlastice sveučilište ustanove, što je značilo da je smjela podjeljivati sve akademske časti, a njezini su studenti uživali posebnu zaštitu

Godine 1471. izabraše ga, kao trinaestogodišnjaka, na ugarsko prijestolje, no na nj nije nikad stupio jer je u meduvremenu na to prijestolje zasjeo Matija Korvin.

Svejedno vas je komentar vratio raspravu na bit: po cemu je tako strasno austro-ugarsko carstvo.

Nisu poznati prvotni projektant i graditelj splitskog zvonika, no zna se da je u 15. stoljeću izvjesni Nikola Tvrdoje upravljao nastavkom gradnje. [ 11 ] Donatori izgradnje monumentalnog zvonika, osim građana Splita, vjerojatno su ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. i njegova žena kraljica Marija te knez Ivan Frankopan i žena mu Kolafisa.

1203. Ugarsko-hrvatski kralj Emerik (1196. - 1204.) izdaje povelju na zahtjev vesprimskog biskupa Kalande kojom rješava stanovnike zemlje Crkve Blaženog Mihalja (današnje Mihovljan) koje leže« inter Muram et Dravam »(između Mure i Drave), svih dugovanja kralju i banu i izuzima ih od plaćanja poreza.

Tijekom ratovanja s Turcima (1683. - 1699.) Dubrovčani su se odlučili ponovno prihvatiti simboličnu vrhovnu vlast ugarsko-hrvatske krune i obnavljaju ugovor iz 1358. g.

Prvi se puta spominje u 1244. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele III.

To je razdoblje mađarske vlasti u Međimurju koje Ugarsko-hrvatskom nagodbom 1868. g. ponovno pripada ugarskoj polovici dvojne monarhije.

Pešćenica se po prvi puta spominje davne 1211. godine, kada je ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. darovao cistercitskom samostanu Sv. Marije u Topuskom veliki posjed čija je sjeverna granica prolazila Pešćenicom, koja je opisana kao dobro braće Ivanovaca.

Tijekom povijesti promijenio je brojne uprave (Bizant, dukljansko-zetske vladare Vojislavljevi ć e i Balši ć e, Nemanji ć e, bosanske banove, ugarsko-hrvatske kraljeve, srpske despote, mleta č ke duždeve, otomanske i austrijske careve, crnogorske i jugoslavenske vladare).

Prvi poznati pohrvaćeni oblik antičkih naziva Tilurium i Pons Tiluri je Tril, a nalazi se u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. iz 1210. godine.

U vrijeme borbi za prijestolje Ugarsko hrvatskog kraljevstva nakon smrti kralja Ludovika I Anžuvinca (14. st.) zbog ustanaka plemstva njegova udovica Elizabeta i kći Marija napadnute su prilikom putovanja i odvedene u Ivanić, potom u Gumnik (nekadašnja utvrda u današnjem Bosiljevu kod Čazme) te su zatim premještene u utvrdu Svibovec (u blizi današnjeg mjesta Narte).

Marijin zaručnik, kasniji ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški, jednom je od svojih banova naredio da napadne Ivanić.