Ne znam koliko dugo sam se s tim natezala, Patak mi je već počeo dovikivati neka idem van, to će on poslije (to je dobra strana tih bunara, što se možemo dugo čuti), onda sam se nekako, gurajući sfrkano uže u Slavenov stop-descender (koji je isto priča za sebe što se tiče onog stop), uspjela dovući do neke udubine u stijeni u koju sam se jedva uglavila i izvukla ostatak užeta iz vreće sebi u krilo.