Iso Miki, stvarno je moj bijedni život usrećila činjenica da nas je posjetila Lima.. i još ostale zvijezde... mojoj sreći nema kraja... naši životi su dobili smisao... da ne spominjem užas od celulita koji vlada Hrvatskom, to je već epidemija... ni kuga nije bila gora... koga briga za inflaciju, cijenu benzina, vlastitu plaću, davanje ispita, zdravlje isve ono čime se bijednici zamaraju, a ne vide da je pošast br. 1 - C E L U L I T, zato hvaljen budi Bog koji nam je poslao gđicu Lima da se ugledamo i divimo njenom izgledu...

. Kad ugledamo ISUSA, bit ćemo preplavljeni CRVENOM SVJETLIŠĆU, koja izlazi iz SRCA ISUSOVA Ta svjetlost je PRESVETA KRV koja se prikazuje svaki dan širom svijeta na misama za spas svijeta.

Istodobno omogućeno nam je da sve fotografije ulaskom u galeriju obuhvatimo pogledom i da nam postane svejedno koju ćemo prvu ugledati i da već na prvoj ugledamo univerzalnost Jelenina lika i ne pitamo se previše tko je ona.

Prolazimo uz lovačku čeku te sa lijeve strane ugledamo novoizgrađeni lovački dom jer je prvi bio srušen.

Nakon Domina ona je najveća od manjih dubrovačkih crkava, smještena u trokutiću iza kule i zidina uz jednu neravnu ulicu i ugledamo je tek pošto iz polumraka svodova izronimo na mali trg.

Poštovani Srećko.U pravu si već 26 - tu godinu.Ti si tu ali, nažalost, i oni su još tu.Čini se kao uzaludna borba, jel da? Po reakciji narodnih masa tako će biti još znatno vrijeme.Osvježenje si za uho, dušu i srce ali vidiš i sam da to hrvatsku puk ne zanima.Predugo je to razdoblje, moj stari prijatelju Srećko (sa tobom sam od prvog broja Nacionala). Vjerovao sam na početku da će tvoje riječi imati dalekosežne posljedice i da će ubrzati promjene u Hrvatskoj.Mislio sam, eto sada narod vidi i nemora sam glasno izricati istinu.Ti to radiš za njih.Ali, ništa od toga.Ti si kao Don Kihot ili Sizif.Svejedno.U svakom slučaju, čini to i dalje.Možda na zenitu svojih života ugledamo da se iza brda nešto valja.Volio bih sklopiti oči i nevidjeti šta je to.Strah me istine a želio bih barem umrijeti u nadi.Makar i lažnoj.

2. "... na velikome zaslonu.... na čas ugledamo staklenu kuglu u kojoj pada snijeg po zagrebačkoj katedrali, a ispred nje - m a l e n i hrvatski grb, sladak kao l i c i t a r.

sto reci... nekad osjecam da je zivot tako proklet.. doslovce... ne mozemo ocekivati da je to poput laganog koracanja po crvenom tepihu i sve ti se cini idilicno.. bas kao pogled kroz ruzicaste naocale... idila... totalno savrsenstvo.. postoji li savrsensto uistinu ili je to jedna obicna, isprazna rijec koja postoji cisto da bi se samo izgovarala a ne prevodila u stvarnost?? znali su mi govoriti da tezim savrsenstvu.. da pokusavam poboljsat ono u cemu nisam dobra i dovedem to do boljitka, do nekog napretka, dok prakticki ne postane zaista savrseno.. bez mane... ali je li to moguce?? koliko sam puta naletjela na ljude koji su mi izgledali da imaju jednostavno sve.. izgled, posao, ono sto zele, partnera, karakter, uspjesni su.. i doimaju se sretnjima.. ali u tome me uvijek nesto kopkalo.. ne vjerujem u savrsenstvo.. mislim da sve na svijetu ima manu... nesto sto nedostaje.. nema covjeka koji ima sve... moze imati sav novac svijeta, ali je li on psihicki sretna osoba? mozda, ali pretpostavimo da ne.. onda taj novac nema nikakav smisao... idila u kojoj zivi, sa je svakom obicnog smrtnika.. svi bi mi htjeli imati komotan zivot, potstai popularni, imati ono sto ugledamo, sto zelimo, dobijemo sto nam se prohtije... ali neznamo kako je biti takva osoba... mislim da svatko od nas ima viziju savrsenog muskarca ili zene.. ja ju osobno imam... uf crna kosa, zelene ili plave oci, punije usnice... dooobrooo građeno tijelo.. jake ruke... pravilnih zubi i lijepog osmijeha.. dobar i iskren... posten.. pametan... ne znam zasto uvijek naletim na nekog sasvim suprotnog... takav netko ne postoji... moze imat izgled koji ja trazim kod decka, ali ne vjerujem da bi karakterno bio ono sto zelim i trazim.. ili obrnuto.. zato volim male nesavrsenosti.. one mane koje osobu cine privlacnima.. ja osobno sam svijesna svojih nedostataka i pomirila sam se s njima.. hm, ajmo reci koliko toliko pomirila... ali prihvacam se takva kakva jesam.. nisam građe 90 - 60.90 jer nemam takve proporcije, mozda nemam pravilan nos ili kilazu kakvu bi mozda trebala imati.. neznam.. o sebi samoj ne mogu suditi... ali znam sve svoje mane.. sto imam, sto mi definitivno nije adut.. svijesna sam svih svojih sposobnosti.. znam sto mi ide losije, na cemu trebam raditi.. i zato volim one najteze stvari vjezbati.. jer ih neznam... i zelim ih poboljsati.. nisam savrsena niti se takvom smatram.. a niti cu ikada biti... i nije mi nimalo zao.. oni koji me vole i koji ce me voljeti nece gledati tu neku idealu vec ce cijeniti moje mane i vrline, prihvatiti me onakvu kakva jesam, a moj decko ce me prihvatiti sa svim mojim fizickim nesavrsenostima.. cijenit ce me takvu.. ne vjerujem u savrsenost... to ne postoji.. nedostizna je, a oni koji joj previse teze mogli i biti razocarani.. a i to utjece na samoga covjeka.. ne postoji savrsen covjek, posao ili zivot.. svakome nesto fali.. i toga moramo sami postati svijesni.. da bi i nama samima bilo jednostavnije i da bi prihvacali stvari i situacije takvima kakve jesu doista... nesavrsene...

I onda napokon, nekih sat i pol vremena vožnje od Niša, ugledamo Kuršumliju:

Krenusmo dalje i ugledamo tablu Tomislavgrad 45 km, sjetimo se Romanovih riječi: " Idite sjevernom cestom ".

Što se tiče šansi da ugledamo pravi pravcati Total Annihilation, sve ključeve u svojim rukama drži Atari, koji još uvijek drži prava na to ime.

U rana jutra na našim ulicama, ponekada ih ugledamo, te Ivane Ivanović.Obore nam pogled, iščeznu u tami dok prolaze još ne osvjetljenim našim ulicama, voze se našim tramvajima, našim autobusima.Ponekada mi se učini da su to samo sjenke koje hodaju po našim zidinama i našim pročeljima.Dugačke i sive.I upravu u trenutku kada im nešto poželiš reći, sjenke nestanu i ostane samo tama.Sjenke su postale svjesne da ih svijetlo ne primjećuje.Postale su prozirne.Nevidljive.

U filmu se sa svim predmetima i kretnjama zbiva neuobičajena promjena: stol više nije samo znak odsutnosti, jer ga odjednom vidimo, kao što ugledamo i vidimo kretnju ruke i oblik zasuna na prozoru.

Tahmajsterica je možda brza, ali gorivo je gorivo - ugledamo ih kako stoje na onoj benzinskoj kraj Čateža.

On nije bio ni Hrvat ni Srbin, e to je naš djed, u kojeg mi treba da se ugledamo, kazao je Cerić u nedjelju na svečanosti proklanjavanju Šarene džamije u Gračanici, na kojoj se okupilo 20.000 muslimanskih vjernika.

Ugledamo se na zapad a razmišljamo kao istok.

- Nije meni (ovdje se obadvije obaziremo da vidimo jel ' netko u blizini)... u isti čas ugledamo milog nam precjednika one stranke...

I ukoliko želimo uspjeti na pošten način, tako da kada u zrcalu ugledamo svoje oči nećemo osjetiti razočaranje, moramo se puno više truditi nego inače.

S vremena na vrijeme ugledamo na pokoji podsjetnik sa površine (u slobodnom prijevodu - smeće).

Nakon još jednog prespavanog jutra i preskočenog doručka i ručka, zaputili smo se na plažu jezera, da uhvatimo malo sunca i ispitamo kakvoću Ohridskog jezera Nakon početnog izležavanja, ugledamo rent-a-boat i platimo čovjeku 10 EU/1 h da se makne i prepusti nama kormilo.

Konačno i " bijeli " imaju slatke brige poput Milana, Intera ili Real Madrida (da se ugledamo na sudionike Champions League) da ih boli glava kad trebaju probrati team.

A onda napokon ugledamo i poznatu žutu tablu s trima dijagonalnim crvenim crtama, a potom začujemo i poznati cing-cing zvuk signalnih svjetala na prijelazu ceste preko željezničke pruge.

Ne ugledamo li se u naše zapadne susjede i njihovu dobru gospodarsku praksu, te ako ne zaštitimo domaću proizvodnju mlijeka i naše proizvođače, čini se da će i dalje represivne mjere ostati jedino oruđe u rukama ministra poljoprivrede - stoji u priopćenju predsjednika Gorana Augustinovića.

Tu i tamo ugledamo pokojeg psa.

Zašto se ne ugledamo na Nijemce i Francuze koji su također međusobno ratovali, ali su njihovi mudri i odvažni državnici smogli toliko snage prevladati mržnju i ratna neprijateljstva pa zajednički odlučili krenuti u nepoznato kamo ćemo i mi stići za koji mjesec.

Očekivati da se ugledamo na takve " turističke velesile " i da svoju ponudu formiramo po uzoru na njihovu je također bespredmetno, da ne kažem maloumno.....

Svi je vidimo i svi znamo kad je ugledamo, ali je ne gledamo iz divljenja (jer prirodna je ljepota vrijedna divljenja) vec iz cudenja.

U četrdeset i osam stranica ovoga stripa nalazimo vrlo malo teksta, a kada ga i ugledamo tada on služi samo kako popratni ukras dinamici crteža i radnje.

Zasto se ne ugledamo u Nijemce i od njih ucimo kako se znanstveno i prosvjetiteljski prevladavaju uzasi vlastite povijesti?

Kada ju ugledamo treba se zaustaviti i priljubiti se što više uz obalu da nas riba ne primijeti.