Danas sam sudjelovala na nekoj likovnoj manifestaciji gdje je oko stotinjak umjetnika izlagalo svoje radove... naravno i nagrade su se dijelile... sretoh puno poznatih i dragih ljudi, npr. priju Anitu i muža joj slikara... malo dalje nas dvije ugledasmo jednog čovca iz naše profesionalne prošlosti koji nas je jednom prije par ljeta počastio tumačenjima iz povijesti umjetnosti (pazi, on je tehničar po struci a mi smo profesorice umjetnosti)... čovac je tada mrtvo ladno koristio u par navrata termin fauvizam, misleći na fovizam kao i valeuri (izvorna francuska ortografija), mislići na valere i sl... nas dvije otrpjele smo tada to predavanje i nismo ga prekidale jer je jako samouvjereno tumačio neke pojmove u svojoj slikarskoj praksi (koja ne zavrjeđuje komantara kol ' ko je promašaj)... on je naime slikar amater s dugogodišnjim slikarskim iskustvom a mi smo po njemu balavice... nakon toga utvrdile smo da čovjek nije normalan i zaboravile ga... danas kad smo ga ugledale (izlagao je svoje fauvističke vizije) malo dalje od nas, prisjetile smo se tog događaja sa smijehom i promatrale kako je nekog drugog (naivnog slušača) uhvatio u mašinu i nešto mu tumači...

I onda kao nagrada za sav trud, izlaskom na hrbat ugledasmo geodetski stup na V.

Možete zamisliti naše iznenađenje kad ugledasmo naš čuveni autobus, koji je za naše pojmove izgledao malo premalen i kao da je u svoje vrijeme prošao kroz sito i rešeto, ali na svu sreću unutra je bilo dovoljno mjesta i sve je bilo savršeno.

Negdi iznad Trogira ugledasmo i Nadahnute, (Voćka, Morrison, Neven) koji su krenuli bikama iz grada u rano rano jutro.

Ugledasmo prizor koji bi u dzamahiriji a i sire ledio krv u zilama.

Prošlo par sati smijeha, pjevanja i zabave, kad ugledasmo Makarsku

A tek što smo zakoračili iz automobila, ugledasmo veliku gužvu pred objektom za koji smo nešto kasnije saznali da je Dom kulture, te se poput magnetom privučeni uputismo u tu masu ljudi od kojih su mnogi bili odjeveni u živopisne narodne nošnje.

Strmine savladavamo, kroz klekovinu se provlačimo i za tili čas ugledasmo zid nekadašnje pl. kuće na Hranisavi.

Tu, ispod nas u usjeku ugledasmo još jedan improviziran ugljenokop.

Spuštajući se s Jurom po stepenicama iznad gornje stanice žičare ugledasmo lika koji trčkara prema nama.

Ugledasmo jedan sa zastavicom i dva šiljka.

Približavamo se Trakošćanu i odjednom ugledasmo na brijegu bijeli dvorac kao iz bajke s malim umjetnim jezerom.

V.. ić joj je dao kunu na što mu je ona rekla " Bog te blagoslovio " a ja " ti ćeš u raj ". rekla sam joj da smo kao pravi prosjaci na što je ona rekla da nismo. haha. vidite da nismo: P) dakle, sada smo imali 1,50 u džepu. morali smo žicat dalje. polako smo se spuštali pogledavajući okolo ne bi li netko dovoljno poznat naišao da ga užicamo. prošli smo " Voljeni Vukovar " - slastičarnicu u kojoj kugla košta 2,50 dakle za nas dvije potrebno je minimalno 5 kuna ako hoćemo lsadoled. mi smo dakle prošli tu slastičarnicu bez imalo nade. kad ugledasmo mi (hihi) Andjelku koja nam je dala još kunu. dakle sada smo imali 2,50. prošle smo sat i krenule mostom a tamo smo ugledale prijateljicu koja se ispisala iz gimnazije i sada je u ekonomskoj (pozzdrav njoj ako čita =))) s njom je stajao i onaj V.. ić dok sam ja pričala sa tom curom Dorotea je nekako uspijela užicat ods njega još kunu. sad nam je pala ideja (držite se sada čvrsto)... da kupimo jedan sladoled i ližemo ga zajedno...

Čim smo se pridigli, ugledasmo kraj sebe mršava, zamišljena čovjeka gdje lagano korača držeći u ruci čudan štap kao biskup svoju palicu.

Vjetar nam rastjerujući oblake opet pomaže, pa osim Vlahinje, uskoro ugledasmo i prepoznatljivu troglavu Hranisavu u daljini.

Kod gorilanpe ugledasmo praznu klupu, te ovlas vizualno te taktilno kontrolirajuci stanje iste, sjedosmo pricekat ID-a jerbo je bilo ranije nego sto smo mislili da ce bit.

I onda kad smo već gotovo izgubili svaku nadu da će nam se bilo tko pridružiti, napokon ugledasmo dva autobusa gore visoko na cesti od Kozice prema Vrgorcu.

U velikom, zelenim busenom preraslom dvorištu ugledasmo župnika u dugačkom crnom kaputu sa štapom u ruci i lulom s velikim kamišem u ustima gdje sudi pravdu dvama kokotima.

Uskoro po izlasku na staz koja na Šugarsku dulibu vodi iz smjera Lukovog Šugarja, ugledasmo prvo travnati stožac Velikog Stolca, a po tom i planinarsko sklonište pod njim.

Iznenada, iza jednog grebena, skoro pod nogama, ugledasmo markaciju, a nešto niže se jasno nazirao pravi put.

Iza trećih vrata ugledasmo kravu Garovu, a oko nje tri mačke, četiri kokoši i jednog pijetla.

Konačno na vidiku ugledasmo Čajkin brod.

Iz daljine ugledasmo, da pored jednog humka, koji je zeleniji od svih ostalih, jedna žena nešto radi.

Dok smo provjetravali prostoriju ugledasmo lisicu.

Na jednom siparu ugledasmo i snježište u gotovo savršenim konturama Lijepe naše.

Na kamenitu hrbatu brda ugledasmo najprije veliku zastavu s oznakon objekata, a onda siđosmo ravno na utabani trijem manje od dviju novosagrađenih nastamba.

Taman kad nas je kombi preticao začuo se udarac i ugledasmo tijelo fazana kako odlijeće od kombija u visokom luku i pada u prostor između traka ceste.

Gabela nas je dobrano iznenadila, jer smo k ' o svaka zena samo ocekivali neku butigu i vrijeme potroseno u kupovini najvise nepotrebnih stvari, ali su nas zamijetili mjestani, pa onako gostoljubivi pronadjose i vodica G. Primorca, koji se posteno potrudio i pokazao " svoje starine " zidine koje dugo pamte i koji oni pomalo onako siromaski obnavljaju na radost sadasnjih i buducih turista, ta stara kamena zdanja govore vise nego ljudi, govore, da je nasa gruda uvijek bila na udaru osvajacima i hordama, koji, zeljni tudjega nisu prezali ni od ratova i progonstava, ne znajuci jadni, da ce to opet taj hercegovacki zilavi gorstak dobiti nazad srcem i da tu nikakvi " buzdovani " ne pomazu kad je ljubav za domovinom u pitanju... Pa i taj nas vodic i tumac G. Primorac iz svoje obiteljske povijesti kao Andrijasevic nosi " uspomenu ", kad je rukom njegovog pretka zivot izgubio jedan Mletak, pa je bjezeci prema Makarskoj jedva spasio zivu glavu, i da ne bi dobrog svecenika koji ga je " prekrstio " u Primorca, tko zna sto bi se dogodilo... Jos jedan dokaz da su nasi svecenici uvijek bili s narodom i uz narod...... Mogorjelo, jos jedan spomenik i ostatak, koji sada nijemo stoji i svojim brojnim zidinama govori o prohujalim vremenima o gradnji debelih zidova i utvrda, e ne bi li ostali tu za sve vijeke vjekova, ali opet srce jace od pameti pa neda, nego vraca svoju grudu u svoja njedra, topla i siroka, siromasna ali ponosna i gorda, i sretni kad su svoji na svome... Uz serpentine po makadamu, Blidinje, kao na vrh Himalaja, uz stenjanje " Libertasa " i predivnu voznju naseg Pera-Rokija, ugledasmo na samom vrhu zaravni, gdje bi trebali obitavati samo suri orlovi i jastrebovi, medvjedi i vukovi....

Krenimo " Na putu prema autu ugledasmo veselog covjeculjka (lokalnog boema) koji nam rado pristane otpjevati par " slagera "...

Dolaskom jeseni, a i kraja planiranog iskopavanja (još ne ugledasmo obečane zidove piramida) za ovu godinu, fokus se polako seli ka " n ovotkrivenim tunelima ".