U dermatologiji se najčešće koriste snijeg ugljične kiseline i tekući dušik.

Ubijen je injekcijom ugljične kiseline, jer je ćelija, koju je bio pretvorio u molitveni cenakul i koju je dijelio s još devet zatočenika, bila potrebna za druge žrtve.

Kefir (na turskom " köpürmek " = " pjeniti se ") je gusti tečni mliječni napitak koji se sastoji od ugljične kiseline i etil alkohola i koji potiče sa Kavkaza.

Sustav koji opisuju na svojem službenom webu u osnovi se temelji na miješanju vode i kemijskog spoja poznatog kao natrijev hidroksid ili kaustična soda (NaOH), čime se dobiva natrijev karbonat (tehnički naziv kalcinirana soda), spoj formule Na2CO3, koji predstavlja natrijevu sol ugljične kiseline iz koje se potom može ekstrahirati čisti ugljični dioksid.

Još od davnina se pokušalo ukloniti proširene kapilare užarenim iglicama, elektrokoagulacijom i snijegom ugljične kiseline no te metode danas imaju samo povijesnu vrijednost.

Prve analize vode iz Gradskog vodovoda pokazale su da je litra vode crpljena u ondašnjim uvjetima (1878.) sadržavala 0,674 grama ugljične kiseline i 0,171 grama vapna.

Brži je ulazak pri konzumaciji na prazan želudac, pri malom razrjeđenju alkoholnog pića, a promili će u krvi brže očitovati i ako su pića topla i imaju ugljične kiseline (šampanjac).

U tekućini se pojavljuju mjehurići ugljične kiseline, a čaj dobiva ugodno kiselkast, okrepljujući okus.

Djelovanje alkohola brže je pri konzumaciji na prazan želudac, pri malom razrjeđenju alkoholnog pića, te ako su pića topla i imaju ugljične kiseline (šampanjac); kod dviju osoba iste težine promili će se prije pokazati kod one s više sala; mliječni proizvodi, posebno punomasni sirevi, te sardine i jaja odgađaju " otkucavanje " promila

- trs koji ima nadzemne i podzemne organe svaka pojedina biljka loze - razlikujemo vegetativne i generativne organe - vegetativni organi korijen, stablo (s ograncima i krakovima), mladica, rozgva i lišće - generativni organi cvijet, cvat, grozd, vitica, ra - bobica i sjemenka uloga: 1) Učvršćuje biljku u tlo 2) Apsorbira vodu i mineralna hranjiva iz tla 3) Za proces fotosinteze apsobira određenu količinu ugljične kiseline iz tla 4) Sintetizira određene organske spojeve i anorganske (N i P) spojeve 5) Skladišti određene količine rezervnih tvari 6) Pri odumiranju obogaćuje tlo organskim tvarima i daje hranu mikroorganizmima - Postoje dvije vrste korijena s obzirom na postanak 1) Pravi, generativni ili embrionalni korijen nastaje iz embrija (sjemenke) u procesu klijanja u vinogradarstvu nema nikakve važnosti, jer se razmnožava vegetativno koristi se samo u selekcijske svrhe pri proizvodnji sjemenaka iz postupka križanja za dobivanje novih kultivara 2) Adventivni ili vegetativni korijen razmnožava se uporabom reznica, korjenjaka, grebenica i cjepova adventivno korijenje se razvija iz nodija ako smo razmnožavali reznicom, korijen se razvija po cijeloj dužini, a najveća masa korijena se razvije iz koljenaca jer je u njima sabrana hranjiva tvar - korijenov struk (vrat) dio reznice u tlu, odrvenjele mladice koju smo stavili u tlo ili vodu - ovisno o duljini korijenovog struka razlikujemo: 1) površinsko korijenje (brandusi) na dubini 5 10 cm ispod tla zovu se još i raskupljači à apsorbiraju vodu iz površine prilično su tanki i gusto raspoređeni nalaze se pri vrhu korjenovog struka osjetljivi su na sušu i niske temperature usporavaju razvoj glavnog korijenja, pa se zato odstranjuju ukoliko površinsko korijenje propadne, a donje nije razvijeno trs će patiti 2) postrano (srednje) korijenje na dubini 15 20 cm po sredini korijenovog struka deblje i duže od brandusa nema važnosti u proizvodnji vinove loze 3) glavno (podnožno) korijenje najvažniji dio korijenovog sustava razvija se iz donjeg dijela reznice, tj. iz njegovog najdonjeg nodija najduže je i najdeblje, te može prodirati do velikih dubina u tlo što ovisi o tipu tla, slojevitosti, rastresitosti, itd. - najveća masa korijena se razvije na dubini od 30 70 cm - na korijenu razlikujemo nekoliko zona: 1) zona diobe i korjenove kape obuhvaća meristemsko tkivo duga je nekoliko milimetara i najmlađi je dio korijena korjenova kapa (calyptra) štiti mlade stanice vršne zone od mehaničkih oštećenja pri rastu korijena kroz tlo, a ispod te kape je zona diobe stanica u tijeku vegetacije stanice se neprestano dijele 2) zona porasta i izduživanja 3) zona apsorpcije (korijenove dlačice) najvažnija zona duga je 1 2 cm na njoj su razvijene korjenove dlačice à ima ih puno, pa je ta zona površinski vrlo velika te dostatna za apsorpciju vode i hranjivih tvari vijek trajanja korijenovih dlačica je 10 20 dana, po 1 mm2 = 200 300 komada 4) provodna zona najduži dio korijena - kut geotropizma kut koji čini smjer pružanja podnožnog korijena s osi korijenova struka kut koji adventivno i vegetativno korjenje zatvara u odnosu na korjenov struk - u suhim i propusnim tlima je bolja podloga s manjim kutom geotropizma jer takav korijen prodire dublje pa je bolja opskrba trsa vodom i hranjivim tvarima redovitiji prirod.

Načelno bi trebali pokušati otkloniti proljev, pogotovo kod djece, domaćim sredstvima, a to su juha od zaprške, riža s limunom, čaj s limunom, povremeno gutljaj 7 upa ili odstajale Cole (bez ugljične kiseline), ribana jabuka i slani štapići.

Razlaganje vapnenca vezano je za procese ugljične kiseline.

Djelovanjem ugljične kiseline od kalcita nastaje kalcijev hidrogenkarbonat ((Ca (HCO 3) 2).

Snijeg ugljične kiseline danas se koristi znatno rjeđe nego tekući dušik jer je rukovanje kompliciranije, procedura traje dulje, a kapacitet smrzavanja je manji.

Natrijev bikarbonat je sol formule NaHCO3. Dobiva se kemijskom reakcijom iz jake baze natrijevog hidroksida (NaOH) i slabe ugljične kiseline i upravo zbog toga nastala sol u svom djelovanju je bazična.

Kupke s dodatkom ugljične kiseline i nekih minerala omogućivale su resorpciju ugljičnog dioksida i posljedičnu neutralizaciju mliječne kiseline u tijelu (koja se otežano odstranjuje kod slabe cirkulacije) i veći podražaj centra za disanje (prema tome i bolju respiraciju).

Unatoč povremenoj mutnoći i maloj količini slobodne ugljične kiseline, Koettstorfer je vodu Zvira preporučio za vodovod te tome u prilog naveo pet razloga: lokaciju izvora (tada) izvan grada, u odnosu na brojne bunare u samom gradu, manji broj bakterija u odnosu na gradske bunare (osim Lešnjaka), mogućnost da se mutež i velik broj bakterija uklone pješčanim filterom (u blizini nema boljeg izvora osim izvora Rječine) i sam izvor ima dovoljno vodene snage da se voda pumpa u cjevovod.

Kao zgusnuti plin uzima se, također, plin koji se sastoji isključivo od dušikovog oksida ili isključivo od anhidida ugljične kiseline, ili od smjese oba ova plina, ukoliko proizvod ima Bunsenov koeficijent najviše 1,2.

- topljiv u vodi, pri čemu nastaje malo slabe ugljične kiseline:

Osim toga, posljedica malčiranja i povećanja života ispod zemlje je prirodni izvor ugljične kiseline koju u tlu proizvode mikroorganizmi.

Uz otopljeni ugljikov dioksid (CO 2) u kišnici prolaskom kroz tlo, voda se pretvara u slabu otopinu ugljične kiseline (H 2 CO 3, pH = 5.7).

Ona se sastoji od natrijevih iona, Na, i karbonatnih iona, CO 3 2, koji potječu od karbonatne tj. ugljične kiseline.

U industriji je jako prisutan postupak dobivanja CO 2 iz ugljične kiseline, jer je ona ostatak iz mnogih drugih postupaka.

U oceanima ima oko 50 puta više CO 2 nego u atmosferi, u obliku ugljične kiseline, karbonatnih iona i samog CO 2.

To nastaje jer se plin otapa u sluznici i u slini, stvarajući slabu otopinu ugljične kiseline.

On je anhidrid ugljične kiseline (H 2 CO 3), jer budući da je dosta nestabilna u vodenoj otopini i ne može se tako koncentrirati, rastavlja se na ugljikov dioksid i vodu.

Tako npr. mlada vina obiluju s anhidridom ugljične kiseline (tj. s CO 2), dok je u odležanim - starim vinima najčešće prisutnost tog plina neznatna.

Uz vodu, preporučuju se biljni čajevi, mineralna voda s malo ugljične kiseline, nezaslađeni sokovi od voća i povrća, te napitak od jabučnog octa i meda.

Ugljikov dioksid je topiv u vodi, u kojoj postoji ravnoteža izmedu CO 2 i ugljične kiseline (H 2 CO 3), te karbonatnih (CO 3 2) i bikarnonatnih (HCO 3) iona, o čemu ovisi i pH vrijednost.

S jedne strane, nedostaju mu konstanta topljivosti kalcijevog karbonata, konstante disocijacije ugljične kiseline i konstanta ravnoteže između ugljikovog dioksida i ugljične kiseline, što posve onemogućuje rješavanje.