Drage moje, i ja sam jedna od nesrećnica koje imaju svekrvu aždahu.U braku sam 4 god i doživljavala sam od nje svašta i more suza prolila.Pokušavala s njom fino, al sad je dosta.Koliko vidim najbolje je nikako ne komunicirat.Iako živimo daleko od nje ona nema mira ni kad nekoliko puta u godini u posjetu dodjemo pa čak ni kad ona dodje kod nas, i u mojoj kući se bezobrazno prema meni ponaša.Nedavno sam saznala i njenu ne tako slavnu prošlost pa sad znam da ni od čega ne preza.Muž jako poštuje roditelje i strah ga kao Boga da joj šta kaže čak i kad me pred njim napada.A tako bi voljela da lupi šakom od sto.Doduše sad je i on malo progledo kakav je bio u početku.Prije godinu sam dobila i jetrvu koja sad uopšte s njom ne komunicira i žive u istoj kući al na zasebnim spratovima.Ona sad pjeni al ni meni nije sjahala.Dodje mi da joj kažem sve u lice (kad već ionako nevaljam) da znam kakva je kučka i da je otjerala (al bukvalno) prvu ženu od mog svekra, kad je došla trudna s pet mjeseci trudnoće, i da je prije tog sve radila kako bi im brak razorila.krivo joj je i kad me svekar nazove snahom, pa se tome podrugljivo smije, pa i njeg okreće protiv mene.Ovo su sami sitni detaljčići njene ljubaznosti, pa sad možete zamisliti kroz šta ja prolazim.Mislim, odem tamo nekoliko puta u godini i gledam da imamo korektan odnos bez nekih trzavica i ujedanja, al ona bez tog nemože, pa razmišljam da uopšte i neidem nikad tamo.Nek muž ode sam, naravno bez našeg sina, ili imate neku bolju ideju, ja sam sve svoje iscrpila.