Diana i Aktaion... herojski zanosi jedne mladosti... praskozorja na trgu cvijeća... susreti na trgu ptica... sužanjstvo u okovima sjećanja i krletki užasne tišine... rađali su se i umirali dani... bez pomaka vremena... ukalupljeni u monotoniju izričaja... u tjelovljeni u bijelu golubicu koju koju zamišljah kao pismonošu... slala sam je u izmišljaj nadajući se da će u jednom svitanju sledjeti na moj dlan i donijeti mi znak oproštaja...