Kada god netko digne glas protiv srboslavenštine koja se polako uvlači u sve pore društva, a najviše zahvaljujući medijima koji oko maloga prsta vrte jedan dio nacije jednu dezorijentiranu masu koja se nesnalazi i nezna kuda bi, masu koja je u stanju pljunuti na sebe svoj identitet svoju vjeru i naciju, a sve samo zato što su skloni vjerovati soroševsko-masonskoj služinčadi koja se ukorijenila u medije, a što je najbolji pokazatelj proglasiti aleksandra stankovića novinarem godine zato što je on kao pokrenuo neke stvari sa mrtve točke, što naravno samo naivni i zlonamjerni furaju kao činjenicu, dakle dok tako nešto kažete ili napišete odmah vas u medijima proglase HDZ-ovcem bez da vas i saslušaju i pokušaju shvatiti da domoljublje nema veze sa pripadnošću nekoj od stranaka ili nedaj Bože partija i kao da je časno bit SDP-ovac u odnosu na HDZ-ovca, kao da smo već zaboravili čija je sljednica i čega je sljednica partija SDP i kao da nevidimo da oni veličaju tita tj. ratnog zločinca i zločinca uopće, a u stanju su prebacivati lopticu na desnicu i pripisivati im pavelića kao ikonu koju kao desnica štuje i to bez obzira što nitko, ali baš nitko nikada nije podržao i veličao pavelića od strane desnice čime ljevica želi imati balans veličanjem tita zločinca uopće i htjeli oni to priznati ili ne i to je zastrašujuća činjenica da obrazovani ljudi sa titulama doktora podržavaju zločin podržavajući tita.Stoga se jako radujem kada pročitam realno razmišljanje nekoga novinara jer često sam si postavljao pitanje DALI JE MOGUĆE DA U HRVATSKOJ NEMA NITI JEDNOG DOMOLJUBNOG NOVINARA I GDJE JE NESTALO DOMOLJUBNO NOVINARSTVO TJ.