Vraca se popodne nakon pet dana.Zvao je vec nekoliko puta.U glasu mu cujem zelju.Dosla sam ranije s posla, istusirala se, omotala kosu u jedan rucnik, drugi oko sebe i krenula prema kuhinji po vino, kad zvoni netko.Javljam se, on je, stigao je ranije, stiscem dugme na parlafonu, otvaram vrata, cujem ga kako s koferima trci po stepenicama, nema zivaca cekati lift.Ili me se jako zazelio.Evo njega na cetvrtom katu, evo i lifta.Izlazi susjed i gleda nas cudno, susjeda sa gornjeg kata, dobacuje kad cemo na kavu, istovremeno odgovaramo, razlicito doduse, ja kazem kasnije, on sutra.Susjeda se smije, on ulijece u stan, daje mi ruzu, baca kofer, nogom zatvara vrata i povlaci mi rucnik.Koliko ruku ima taj covjek? Volim kad me docekas tako omotana i mirisna, komentira.Dize me i nosi u sobu, ljubi me kad se ne smijem ili vristim jer sam nogom opalila u stok, srusila vazu, izgubila rucnik sa kose.Sto ti je pitam, pa nisi iz zatvora izasao.Nisam, samo te zelim u krevetu odgovara.Znas da smo vec godinama u braku pitam ja.Znam.Prestani pricati.Nastavak znate.