Uvelike iziritiran senzacionalizmom koji je ovih dana hranio svoju nezasitnu glad ovakvim temama, ponovno razgrćući ljude u dvije krajnje točke moram prilično uvjereno konstatirati da sam glas zdravog, većinskog i šutećeg korpusa ove nacije, koji već poslovično biva šopan riječima i djelima preglasnih manjina, odnosno njihovih gurua, pa im preostaje da samo slegnu ramenima i šutke, negdje postrani izbljuju našopano im smeće u obliku svakidašnje jadikovke uz pivo ili kavu, ili da se opredijele za crno ili bijelo ili ovako, u obliku nekoliko suvislih rečenica koje će, ne sumnjam, naići na osudu, jer kao što sam već rekao; misaoni sklop koji otvoreno kritizira manjinske zahtjeve za njihovim pravima, pa makar samo jedan, ili njihovo licemjerje, bez obzira na moju pozadinu, poštivanje, uljuđenost, i još ako je lišen dogmi i senzacija, biti će od strane kritiziranih dočekan na nož s obje strane krajnosti.