Kod dekubitalnih ulkusa I. stupnja primjenjuje se 200 ml pripravka dnevno, II. i III. stupnja 400 ml, a IV. stupnja 600 ml Cubitana  dnevno.

U neposrednoj okolini ulkusa obično se vide proširene vene i promjene na koži u vidu varikoznog dermatitisa (plavkasto-smećkasto obojena stanjena koža).

Pušenje je zasigurno rizični čimbenik za razvoj ulkusa, kao i unos alkohola, kave, čaja i gaziranih kola-pića.

Silverex sapun je visoko vrijedan proizvod za svakodnevne higijenske potrebe te kao terapijski preparat u tretiranju akni te u svakodnevnoj toaleti ulkusa, dekubitusa i rana na koži.

3. Razvoj lezija kao posljedica laminitisa Krvarenja u tabanu i pojava ulkusa neposredna su posljedica žarišne ishemije i nekroze nastalih zbog kompresije derme i epidermalnog sloja koji proizvodi rožinu, iako nije potpuno jasno kako dolazi do kompresije derme.

PODRUČJE PRIMJENE MIKROFONA Česta uporaba preglasnog govora (iznad 70 dB SPL) može dovesti do poremećaja glasa (obično se kao posljedica javlja hiperkinetička disfonija, a ukoliko se pravovremeno ne rehabilitira mogu se javiti i dodatne teškoće poput nastanka nodula ili ulkusa na glasnicama).

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze (boravak u tropima ili kontakt s osobom koja je boravila u tropima) i tipične kliničke slike, a potvrđuje se dokazom uzročnika u materijalu s dna i ispod ruba ulkusa bojenom metilenskim plavilom ili po Gramu.

Dijagnoza ulkusa postavlja se na temelju pacijentova opisa tegoba, fizičkog pregleda (u stojećem stavu) te kliničkog izgleda rane (lokalizacija, oblik, veličina, izgled rubova, stjenke i dna ulkusa, izgled okolnog tkiva) i dopunskih pretraga.

Potreban je i osobama koje imaju manja krvarenja u crijevima, kao što su oni oboljeli od peptičkog ulkusa ili osobe koje uzimaju aspirin.

Kod pacijenata starijih od 65 godina učestalost razvoja venskog ulkusa iznosi čak četiri posto.

Također kako bi se olakšala kronična stanja i bolesti vena (kod osjećaja težine i umora u nogama, varikoznih vena, edema, nožnih ulkusa/rana) propisuje se kompresivna terapija.

Pojava crne stolice poput katrana ili povraćanje crnog sadržaja poput taloga kave ili čak povraćanje svježe krvi upućuje na krvarenje iz ulkusa.

Rana sitost ili uporno povraćanje mogu značiti opstrukciju u prolazu hrane iz želuca u dvanaesnik, a iznenadni nastanak izuzetno jakih bolova može predstavljati širenje ulkusa i njegovo prodiranje kroz želučanu stijenku ili stijenku dvanaesnika u trbušnu šupljinu ili prema drugim organima.

Ako navedeni savjeti ne pomognu, pozovite liječnika jer se može raditi o skrivenom prodoru želuca (perforacija ulkusa), žučnoj koliki, ili o upali slijepog crijeva.

Prema preporukama Europske grupe za HP-infekciju, posebno se preporuča liječenje HP-infekcije u svih HP-pozitivnih bolesnika s ulkusima (čir želuca ili dvanaesnika) ili ulkusnim ožiljcima, a posebno onih koji su iz tih ulkusa krvarili.

Nakon izlječenja HP-infekcije ulkusi se, kad su jednom zarasli, gotovo više ponovno ne javljaju, a poznato je da se vraćalo i do 80 % ulkusa tijekom prve godine, ako su ostali HP-pozitivni.

Jednako tako je stopa ponavljanog krvarenja iz ulkusa pala praktički na nulu nakon izlječenja infekcije.

Jednako kao i kod ulkusa, liječenje HP-infekcije preporuča se i kod pojave jednog oblika raka - MALT-limfoma - posebnog rijetkog oblika malignog tumora želuca.

sužavanje krvnih žila na periferiji zajedno s neuropatijom može dovesti do stvaranja ulkusa (oštećenja kože i potkožnog tkiva) s amputacijom kao krajnjom posljedicom

Bol kod ulkusa želuca je oštra, grizuča, javlja se zbog djelovanja HCl - a na oštećenu sluznicu želuca 1 - 2 sata nakon uzimanja jela, a uzimanje hrane je pogoršava jer je nakon obroka povećano lučenje hormona gastrina.

Vitaminski dodaci potiču stvaranje ulkusa, žgaravice i gastroezofagealnog refluksa, a mogu i razviti rezistenciju tijela na određenu supstancu što pogoduje stvaranju toksičkog šoka za organizam, pa je to jedan od razloga umora sve većeg broja ljudi.

Kod miješanih arterijsko-venskih ulkusa kompresija je kontraindicirana ako postoji izražena arterijska insuficijencija.

Uz kratkotrajnu primjenu preporučenih doza nastanak ulkusa želuca ili dvanaesnika je izrazito rijedak.

To su bolesnici kod kojih postoji visoki rizik za ponovni razvoj ulkusa (već doživljene komplikacije ulkusne bolesti) ili oni kod kojih dolazi do učestalih periodičnih ponavljanja bolesti.

Neki ekstrakti su se pokazali djelotvornim protiv boli u trbuhu i ulkusa, a neki usporavaju debljanje.

Druge mjere prevencije dekubitusa kod gerijatrijskih bolesnika uključuju redovito mijenjanje položaja u krevetu ili u invalidskim kolicama, barem svaka dva sata; redoviti pregled kože na mjestima predisponiranim za nastanak dekubitalnog ulkusa; svakodnevna okolišna (posteljina, rublje) i osobna higijena; primjena posebnih antidekubitusnih madraca i jastuka; redovito održavanje kože suhom i čistom; svakodnevna masaža tijela sredstvima koja potiču cirkulaciju kože; primjena posebne zaštite za one dijelove kože koji se nalaze neposredno iznad kostiju ili zglobova.

DIJAGNOZA ULKUSA Dijagnoza ulkusa nogu se postavlja na temelju kliničke slike i lokacije ulkusa.

Kod arterijskih ulkusa provodi se angiografija kojom se definira stupanj i lokacija suženja krvne žile.

LIJEČENJE ULKUSA Prije svega, liječenje ulkusa se odnosi na liječenje osnovne bolesti (šećerna bolest, hiperlipidemija).

Tretman samog ulkusa odnosi se na čišćenje rane, protuupalno liječenje i aplikaciju raznih povoja na ulkus.