Neprihvatljiv je stav da za ove posljedice nije moguće naći rješenje, osim određenih palijativnih i hipotetskih mogućnosti kao što su prolongacija obaveze plaćanja zakupa, promjena uvjeta police osiguranja te isplata već dospjelih ali i umanjenih poticaja, kad znamo da samo devizne i imobilizirane rezerve iznose 12 milijardi eura, kad znamo da poslovno bankarstvo ima na besperspektivnoj ponudi gotovo 20 milijardi kuna, kad znamo da u poljoprivredi postoji daleko najsnažniji kolataral kredita burzovnih roba poput pšenice, kukuruza, soje, junetine, kad znamo da reformiranjem državnih rezervi država može regulirati cijene svih strateških artikala na za EU prihvatljiv način, kad znamo da samo primjena pune agrotehnike (od boniteta tla do navodnjavanja) inicirana dostatnošću financiranja donosi za trećinu veću proizvodnju.