Ne pruža mi utjehu, ali umata bol u tupost i nekako mogu izdržati sam u krevetu, u noći, u beznadnoj tami, zamišljajući nju kako leži ruku prekriženih na grudima i spava vječnim snom i jedva čekam trenutak, za kojeg se svakog dana molim svim bogovima, da joj se pridružim i napokon nađem mir.