" voznja na paliju " je uza specijalnost drevnih sumahera, raikonena i baumgartnera sireg vinkovackog kraja. igra je avanturisticka, iziskuje veliku fizicku pripremljenost i koncentraciju te virtuozno umijece upravljanja zapreznim kolima. slijedi brief insight u problematiku same navade: u davna vremena, kad jos nije bio izumljen vulkanizer, ljudi su bili nedosjetljivi i nisu nosili rezervni kotac. prilikom ludih nocnih voznji seoskim gudurama, kojima nerijetko kumuju opijati u vidu " vode iz sljivika ", mladici bi malo jace stisnuli rucicu bica. cilj je uvijek bio biti cool, biti inn, chick, otkacen... pokazati se pred snasama ili da malo propuhati ergelu (bez navodnika). takve voznje bile su posebno opasne za konje i kola - popularne taljige. buduci da su izradjene od drva i nemaju adekvatan sustav amortizacije, najcesce bi pucali kotaci. u takvoj, za neiskusna amatera sasvim apokalipticnoj situaciji, do izrazaja je dosla dosjetljivost i pronicavost nekog bistrog i snaznog mladica. nas heroj, nazovimo ga pravulkanizerom, odstranio je drveni kotac i uglavivsi mladicu graba ili hrasta uz bok kola (dijagonalno prema dolje, prema mjestu gdje je pokojni kotac kontaktirao s podlogom) vratio kola u uspravan polozaj i osposobio ih za lagani night cruise ne placajuci usluge vucne sluzbe. njemu u cast, u babinoj gredi i ne znam gdje jos sve ne te u brodjancima na " old sports olympics " (olimpijada starih sportova, brodjanci, okolica bizovca, posljednji vikend u kolovozu) odrzava se natjecanje u servisiranju, opremanju i tuniranju taljiga. ocjenjuje se umjesnost, brzina, kvaliteta rada i sl. kao i u svakom autoservisu koji drzi do sebe. stvar postaje kud i kamo zajebanija ako se radi o severe damageu prednjig ekstremiteta kola.