Moj problem je što imam 105 kila i žena nece nista da mi dira oko dupeta... malo sam iritiran ali ne umijem da priđem muškarcima... problem...

Spajam te sa sobom U jutrima satkanim od šutnje Samo mirisi me vode k tvojoj koži Samo dodiri me vode k tebi Samo ti me k sebi vodiš Ja ne umijem snaći se u hodnicima Po kojim ne smucaju se sjenke Podnevne uvertire u dan Na tvom jastuku U dan već sva zapletena..........

Nisam pojeo koliko inače umijem, jer ipak sam na dijeti, ali sasvim dobro sam se osladio nakon pet dana izglađivanja.

Baš one godine kad Krile zaglavi a pust glas još ne dođe licem na Brašenčevo, dok smo svi ispred presvetog sakramenta koljena žuljali i povor lomili, moj ti Copac ustade, ispe se na one kljakave noge i povika iz svega glasa: Isukrste moj u zlatu i svetoj brašenici, iskoči na čas iz presjajnog obruča i reci puku svomu: Ovo je Copac moj ljubljeni, kom ste se svi rugali zbog pobožnosti prevelike, i stoga ga nadarih dolerima amerikanskim Razgnjevi li se Bog poradi toga ili poradi čega drugoga ne umijem ti reći, ma od tada više ne dođe nijedan doler amerikanski.

zapustila sam svoj blog.. na žalost.. a nekada davno, kada sam počela pisati on je bio nešto što smo on i ja zvali " moj njegov blog ".. tu je bilo svega, naše ljubavi na pretek pjesmuljaka namjenjenih njemu, nama, sreći.. najviše je bilo onih sitnih pjesmica o nedostajanju jer nije bio uz mene onoliko koliko smo htjeli.. tko bi rekao da će se na kraju ovaj blog pretvoriti u jednu tužnu ljubavnu priču u nedostajanje do te mjere da sama pomisao na to boli.. odjednom se ulovim, dok čitam stare postove kako samoj sebi govorim da to nije moj život da sve ovo danas nije moj naćin.. ali ustvari je.. ovo je moj naćin, jedini moguć mada ne i ispravan.. ne mogu zaboraviti, ne mogu prestati voljeti samo zato što netko kaže da moram.. da život ne ide dalje dok ja stojim u prošlosti.. ali prošlost je i moja budućnost.. jer bez moje prošlosti, ja ne bih znala kako dalje.. živim svaki moj dan kako najbolje znam i umijem.. živim ga ispunjenog, imam obitelj, prijatelje, poznanike, i slućajne prolaznike sve ja to imam.. i smijem se.. svaki dan se smijem.. i plačem.. ali sada sve rjeđe.. a život.. on ide, meni jednako brzo kao i vama....

Ne umijem ti ja ko Keko, šaraj i pirlitaj.

Govorim ja tako, u velikom zanosu, kako ja samo umijem svojoj prijateljici o tome kako ona može i mora odmaknuti se iz svoje projekcije tog čovjeka, da mora prestati izdavati naloge koje bi on, sirotan trebao ispuniti.

- Hvala. - rekla sam i dalje kroz jecaje te otisla do wc-a da se umijem.

Onda se umijem hladnom vodom i vratim se u realnost.

Još jedna velika sličnost obojica su bili ljudi koji u jednom trenutku priznaju Bogu da ih ta zadaća nadilazi na Jeremijine riječi: Ne umijem govoriti: dijete sam (v.

Te dolazim na misao završnicu, dan-d zaključivanja ovoga posta, koji glasi: ako se ja umijem u tom feroparfemu, i konačno moja susjeda, a ako ga dovoljno stavim, možda i njena sestra, (u isto vrijeme?) shvate da je sve što su htjele od muškarca već 15 tak godina skakutalo pred njihovim čvrstim grudima i konačno se prepuste istini koja im je bila toliko teška za prihvatit, što sutra?

Ja mozda neznam da te ljubim Al umijem dobro da te gubim, I ne razumijem onda zasto si ljut...

naravno da umijem... ali neću... pa nismo u školi učiteljice: D

Iskreno, baš me briga za sve te teorije, tu sam gdje jesam i živim kako znam i umijem, no, sjećam se nekada da su intimni dijelovi tijela bili uvijek dlakavi, što više, to bolje, čak sam i ja jedva čekao da mi dlake počnu rasti (bar je to onda bilo in), a danas je sve više obrijanih na glatko, čak ni " frizura " više nije u modi, za neke.

Rasterećujem se kako znam i umijem.

ev ja jadna budna od 7 i po onoj paklenoj oluji kiši gromovima sa svojom malom biloježnicom, malim kišobranom, i cjela u crnom da me auto lakše zgazi pošto se nevidim, krenula sam soukati ap som znanje iz matematike ko9d drage nam (meni i slin) naci-profe za repeticije. uz pozadinske zvukove nekog crnca kako pjeva bluz i to neki crkveni (odmah mi se pocela stvarati slika pogreba-mog u glavi) nastojala sam drzati oci otvorene, zapravo prstima sam pokusavala neprimjetno drzati trepavice da mi oci budu otvorene.spavalooo mi se od šoka budilice nisam ni shvatila da sam zapravo spavala i da mi je bilo lijepo u mom toplom kreveticu i to nakon jako dugo vremena... došla sam doma skinula mokre gace i legla, i spavala.5min, došla mi je tete da moram jest, i nabrojila sve sto zna i nezna skuhati da sto cu za rucak za dorucak za veceru za PICKU MATERINU OSTAVI ME DA SPAVAM naravno nakon 10 min spavanja stize i poruka, mobitel pizdi neki ton.. i pizdi neki ton... i dalje... " zoom: aj nazovi kad se probudis " neeeeeeeeeeee..... moje spavanje.... pa opet teta... starci... telefon... slingura... telefon............ neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.probudih se ja napokon (ako se ono moglo nazvat spavanjem) umijem se sredim se, odem napravit kavu, kad gle NEMA KAVE NEMA NEMA NIŠTA sve su popili, ništa ni rezervni paketic.morala sam piti neki neskafe kurac, a to nije lijepa kafeinska kavica.pa onda sve moguce vitamine da prezivim dan..... ovca sere neki kurac da je ljut na mene i na anu????????????????????????????????????????????????? koji mu je kurac sto sam mu ja ikad skrivila ŠTO, ubit cu boga u njemu, prebit cu ga, razbit cu mu ono beljavo oko pa ce imat sto bit ljut na mene eto sad ga po njegovim nacelima i " OGOVARAM ", mega super svecko govno ma dobro, nece on dugo bez nas, ps zoom djelimo jos manje od 20 = ja, ti, slin, zoom, (ovca), smog, ima nas 6 ja mislim da ovako mozemo svaki tjedan nabavljat, bet veceg troska i superpovoljno se rebelllllllllllllllllll

Držim se strogo uputa koje su navedene u brošuri, i nakon umivanja, osjećam jednu svježinu i lakoću na mom licu, kao da cijela koža lica " prodiše punim plućima " nakon što ju umijem Eucerin gelom koji ne iritira moju kožu, nikad se ne zacrvenim od njega, ne izaziva mi prištiće, ne isušuje dodatno kožu i fantastično miriši.

Kamenu re ć i smijem, zbog oporosti hude, da njoj je sli č an, dok je oblikujem; ina č e ne umijem klesati, dok me trati, drugo do svoje oja đ ene ude.

Skinem i to i za svaki slučaj se brzo umijem.

Spustim svoju putnu torbu i svoju ručnu torbu i svoju kapu i knjige i sve, umijem se i malo predahnem pa odlučim potražiti taxi koji će me odbaciti do bašte SKC-a gdje upravo traje prva večer festivala.

« Otkad umijem razmišljati imam hemoroide. »prva je rečenica romana poznate tv voditeljice Charlotte Roche« Vlažna područja », o kojem se vodi debata u uglednim časopisima poput« Spiegela ».

umijem voziti bicikl žmirečki s bolnim vratom kojeg pridržava nepostojani žarač, krošnjasto razapet između očnih arkada. pjesnički je to moment kad mrtav umoran kliziš po izbrazdanom asflatu a mali histerični psi laju iz petnih žila. u tvojoj glavi i eksplodiraju, čemu se nasmiješ. žmirečki. opet nešto o glavi: sasvim je sigurna da je imala neku misao, samo je sad više ne prepoznaje.

Molim te daj mi razum da umijem prepoznati što je Tvoja volja sa mom, daj mi snage da ju uspijem izvršiti i daj mi ljubavi i prijatelje na tom putu

Ja to radim najbolje što umijem, a na gledateljima je da odluče koja im je najbolja.

Ne, ja ne umijem ljubit bez slijepe, silene strasti; Što li je srce bez čuvstva, pomamna čuvstva i luda?

Ja svoje najzatvorenije pismo ne umijem otvoriti bez da rastvorim cijelu utrobu, ja vama, moji gimnazijski kolege, koji ste me oklopljeni, s pendrecima marke krvbeznašegznojastvojimsuzama, dočekali s ove strane policijske barikade, ne nosim slike bez očiju, naprotiv.

Probudio sam se kao svakog jutra u 7 sati i počeo se spremati za školu i tako sam krenuo prema toaletu da se umijem, ali odjednom tata izleti iz sobe i počne nešto pričat o Danu D.

Ne boj se sjena tvoje prošlosti, draga Mirjana, predaj se životu.. - On privuče Mirjanu i nježno je poljubi. te razumijem. umijem. mijem... odzvanjalo bi u glavi moje čitateljice.

Ja imam malu tvrtku, borim se kako znam i umijem da opstanem na tržištu i za mene je ovo prestrašna odluka, osobito ako uzmemo u obzir i vrijeme, ali i kraj u kojem živimo i u kojem je sve praktički stalo - kazala nam je jedna ogorčena osječka poduzetnica.

Ja ne umijem više veselo pozdravljati lastavice dok lete k jugu, došao je čas da i ja sama odletim, u neke toplije, neke gostoljubivije krajeve.