Tako je barem bilo do sada u računalnoj povijesti (nažalost alternative su često i umirale, ali uvijek bi se pojavila nova), pa se nadam da će se to i nastaviti.

Rezultat je bio taj da su tretirane pčele dva do tri puta češće umirale nego one koje nisu bile tretirane navedenim pesticidom.

Proza: 1. Žene ljubavni jadi starog pokvarenjaka, Charles Bukowski (Šareni dućan) " Stokilaš, stalno izgubljen i zbunjen, kratkih nogu, s trupom kao u majmuna, prsat, bez vrata, prevelike glave, mutnih očiju, nepočešljane kose... ", kako Bukowski sam sebe opisuje, baš i nije neki lik za kojim bi žene umirale.

Kada sam započela s BCA kampanjom, žene su zbog te bolesti trpjele i umirale u strahu i tišini.

čini mi se da nitko nije dotaknuo jednog birnog pitanja, a to je činjenica kako su žene umirale od zabrinjavajućem postotku od prirodnih porođaja te me zanima tko je objasnio ostaloj djeci neke pokojne rodilje kako mame više nema, ali glavno da se nije pokolebala u svojoj prirodnosti.

Nadalje, japanska vlada nikada nije dala iskrenu ispriku, još i danas, mnoge žrtve su umirale u bolovima, slomljenog srca, i nitko im to nije nadoknadio.

To je laž, jer su brojke umjetnički napuhane.Glavni odgovorni za ovu laž je bio Bernard Nathanson (1926. - 2011.), poznati liječnik iz New Yorka, koji se hvalio odgovornošću za 75.000 abortusa, počevši s onim koji je nametnuo i izvršio jednoj djevojci koja je s njim zatrudnjela.« Pravi broj se kretao oko 100.000, ali mi smo neprestano ponavljali u medijima da se radilo o broju od jedan milijun. [... ] Žena koje su umirale svake godine od ilegalnih pobačaja bilo je oko 200 - 250. Broj koji smo neprestano davali medijima bio je oko 10.000. »Nathanson je to ispovjedio nakon što se obratio, postao katolik i pretvorio se u pro-life heroja.

Umirale smo od smjeha cijelo vrijeme.

Žene su u tim godinama u srednjem vijeku već i umirale, znaš?

Prodavačice su umirale od zlobnoga smijeha, praveći ipak ozbiljno lice.

Prihvatile su skromni redovnički život u kojemu su svakodnevno umirale sebi da bi oživjele Bogu čineći Božju ljubav djelatnom u svijetu.

Dok su pitome biljke umirale pod raljama nove generacije naših perača novaca, sa druge je strane masa dobrih duhova Pule konačno veselo gledala.

ljudi skola je pocela jeeee, neznamzas al super mi je u skoili, zabavno jeeee u pon je cubric na eng reko da je vidio nlo ili neindentificirani leteci objekt i on se meni kune ali vana istina je istina ja sam se zgrcila od smijeha to je bilo strasno jucer smo na geo imali neku zensku na zamjeni. ovako ima neki repic na glavi koji izgleda ko da ima na glavi slamicu za jaslice samo joj fali isusek a cijela glava zalizana osim tog repica. obleka je ladika style, a glas nesto izmedu dadilje i vujnovicke.ja sam pisala od smijeha imala sam nes u nosu kaj nisam mogla ispuhat pa sam onak uvlacila (veoma vokalno) i zena objasnjava nekaj bzvz i ja uvlacim tak smrkalj i onak svki put kad uvucem zena zasuti na 5 sec lana i ja smo umirale od smijeha, ali to nije sve, prica ona nama o krapini i krene da je pokaze na karti kad ono nakon 5 min zena jos uvijek trazi krapinu daj iss onda je odustala i rekla da je tu negdije ali naravno cubric nije htio odustat pa je on doso i pokazao toj zeni di je krapina loldanas... joj mihelcicka (ako citate ispricavam se unaprijed) ja lijepo sjedim u zadnjoj klupi bila sam pristojna i suzdurzavala sam se od komentiranja cak sam i pratila nastavu (da ni ja nemogu vjerovat) al posto nisam neke pisljive 3 rec rijesila onda me vratilau 1. klupu, jjjjjjjojjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj kako mrzim tu klupu ko da je ukleta nemogu se suzdurzavat samo bujice rijeci izlaze i tam nemogu se ni koncentirrat komentiram i zla sam prema profi jer jednostavno mi je neugodno u 1 klupi neznam nije mi tam ok danas poslije skole smo ostale ja i lana malo jer sam ja vidla sam moj neznam dal smo opce zajedno decko imo dod iz vj. i tako smo gledale saru kako paradira s onim stapom za mazuretkinje i bile smo mi tamo do 7 i deset kad je trebalo im to zavrcsiti a njih nije bilo i ja sam htjeka ic doma al ove ne zele i tako oko osam pol osam su dosli oni van i otisli ja sam htlea ic doma al ove opet nezele mislile su da idu u konzum pa su cekle i na kraju sam sama isla doma sari je jos neki glupi kamen ispao iz stapa i oda nisi mogo ni vrtiti jaoj bdw ja hocu ovakvu frizuru ashley tisdale (sharpay) zakoooon si a vanessa nek se goni i slika gola kurva

Dr. A: Jel vi znate da su žene prije umirale kad su rađale zadak jer nisu imale doktora kraj sebe

2009. godine ljudi su umirali 20 godina stariji nego 1955., kad su žene umirale s 53, a muškarci sa 47 godina

eagle eye cherry-save tonight... fakat volim ovu stvar...:) evo, pisem taj novi post... iako mi niko ne komentarise, ali ajde... zbog vas par vjernih poklonika " ornijevog blogaca " napisat cu koju recenicu... tek onako... da vam malo opisem kako sam predivno ljeto provela, kako savrsene prijatelje imam... i tako... eto... pa krenimo... dakle, kao sto rekoh, moje prvo odrediste je bio Selce, tjedan dana rehabilitacije, par novih prijatelja, malo kupanja i suncanja i dva nova oziljka jer sam uspijela skociti na jednu jedinu stijenu u okrugu od 120 km, ali nije bed... trajna uspomena;) upoznala sam i Igora Omrčena, odbojkasa, za vas seljacine koje pojma nemate... slikali smo se i moram priznati da me decko fakat odusevio.slikice cu vam stavit kad moj kucni kompjuterko bude obdaren blagodatima interneta, a ja se naucim svladavati u koristenju istog;) dakle, vratila sam se iz selca, dan i po nakon toga isla sam u dugu uvalu, sa svojim klubom... i bilo je savrseno... fakat je bilo predobro.najvise sam vremena provodila sa strmom, stjepkom, zekom i ekipom iz Like koja nam je i ove godine pravila drustvo. treninzi su bili dva puta dnevno, najvise su trenirali oni najmanji.isli smo na vise plaza, a na onu najbolju, sa ogrrrrrrromnim stjenama, ja nisam isla jer mi trenerus nije dao jer imam SJEBANA LEDA mrzim ta leda... bljak... ja sam skakuckala s onih malih stjenica, di je skalala i moja petit sister... a kaj cete, za ovakve krelce koji se tak sjebu ni nije drugo... poslje treninga i kupanaca i vecera i diska i svih tih aktivnosti, potrpali bi kikice u kevetac, uzeli gitaru i legli na balkon.nakon dva dana su nas protjerali jer smo bili " malo " bili glasni, pa smo se sa dekicama pod rukama zaputili na igraliste... stjepko i lea su koristili moj vejiiiiikiiiiiiiiiiiiiiiiiiii strah od mraka tak da sam se suljajuci vracala do sobe... al smo zato otkrili da se doticni gospodin jako boji kukaca;) cak i bube loptice (kaj me tak zbunjeno gledas, kaj ja znam kak se to strucno zove? ona mala siva buba sta se smota u kuglicu kad ju primis... e) onda smo jednu vecer odlucili otici van u civilizaciju, a i propisno proslviti rodendan od nase male Mirnice... koja se, skupa s Majom, urokala ko zadnja stoka... al dobro, bar su priznale da nas sve jako vole i da smo ima najbolji prijatelji i svasta nesto... popili mso par LEDENIH CAJEVA i otisli na igraliste... jos smo malo svirali i pjevali, marinu od prljavaca nekoliko puta, ipak nam je to vec postala himna...:) a onda u krpe... s tim da je nase male alkice bil jako tesko strpati u krevete jer su umirale od smijeha...;)))) drugi dan smo kupili cugu (bili smo malo skrti pa je blesavo ispalo na kraju...), strpali ju u ruksak i sakrili;) onda smo otisli van na cugu, al zbog natezanja oko osobnih i punoljetnosti nismo pili nista osim cole... osim ove dvoje punoljetnih cudovista koji su cuclali... LEDENI CAJ... onda smo se zaletili do soba, uzeli veste, dekice i gitaru, i tako to i otislina nase igraliste.odilcno smo se zabavljali, pjevali, svirali, slikali se, umirali od smijeha... ma genijalno... onda smo vec lagano poplavili od zimice pa smo krenuli prema sobama... laku nooooooooc.... apciha....:) budenje... kupanac, trening, jos dan i to je to... navecer pakiranje, jos malo sviranja na balkonu, maraton jedne od mene najzdrazih pjesama " KURVE " od daleke obale... puuuuunooooooooooooo puta smo ju otpjevali..;) drugi dan lagani doruckich i u autobus, strmice su ostali jos tjedan dana na moru sa starcima, bas kao mala mirna, sa svojim zgodnim burazom;))) pooooozdrafljam ga ovim putem:) I DA, ZABORAVILA SAM POZDRAFIT PLIVACE, POSEBNO TEU... I JAKOOOOOOOO ZGODNOG DAVORA..... eto, da me ne kljucate vise... dosli smo domeka... tjedan dana bijah kuci, a onda krenuh u pulu... predivnih tjedan dana... vidjela sam se s ljudima koje nisam vidla prakticki od kad sam otisla... bilo je prekrasno... druzili smo se, kupali i suncali, isli van, na koncerte... ma stvarno nam je bilo predobro.a moja ancica i gabino mi dolaze za zimske praznike YEEEEEEEEESSSSS stvarno se veselim.ljudi, hvala vam na svemu... u subotu navecer dosah kuci, u nedjelju ujutro se krece na krk... pobacala zmazanac robu iz torbe, cistu ubacih unutra, ispraznila digitalac i to je to... ujutro smo se skupili u klubu, nas 6, domacin nas je vec cekao na krku, u kornicu... veseli i nabrijani BRZOOOOOOOO smo putovali prema odredistu.. nas vozac vozi... pa onak... lagano okrutno....;) al ok, stigli smo di smo trebali stic... treninzi su bili dva puta dnevno, u pravilu jutro ne waza, popdne tachi waza.ja nisam radila, naravno... trckarala sam okolo s kamerom i gledala komade:) hej, pa moram i ja nekak ubit vrijeme;)))) izmedu treninga smo se izlezavali u bircevima na plazi, kupali se i suncali ili jednostavno spavali, neki u krevetu, a neki sretnici na podu i na ispuhanim lufticima... hehehehe, al nema veze... u petak smo isli van, u krk, i stvarno nam je bilo geeeeeeeeeeniiiiiiiiiiiiijaaaaaaaaaaalnooooooooooooooooo pokazali smo im kak se judasi zabavljaju nakon odradenog kampa;) pozdraf cijeloj rasplesanoj ekipi.... vratili smo se u subotu popodne, u nedjelju sam spremuckala klub i to je to... ponedjeljak.... skola... utorak pa do kraja tjedna praksa, rasturila sam se... nema vise prakse za mene:) ovaj tjedan opet skolica, tri nova predmeta, enologiju su nam maknuli, maknuli su nam i tri ucenika... ne mogu rec da mi se srce slama, al eto... sami su krivi... to je vise manje sve.... vise nemrete urlat na mene da sam ljeno cudoviste (iako jesam...) i govorit mi da nikad nis ne pisem.... a sad je na vama da ostavljate mega puno komenatara... dok ih ne bude bar 100 ak nema novog posta.... do sljedeceg pisuckanja primite mnogo leeeeeeeeepiiiiiiiiiiiiih pozdrafa od vase Orkeeeeeee;))))))))))))))))):

Tijekom zadnjih 10 godina pčele su umirale zbog niza uzroka.

Ovu pojavu uzrokovale su odrasle pčele radilice koje su napuštale svoje košnice i umirale.

- nit je bitno koliko dugo živiš, več je bitno " kako " živiš, i zalud nekima vel. godine i dug život, ako su ga pročerdali u bespraznosti ništavila svog a potigli ništa nisu, take individue nisu dugo živjele, več su samo dugo umirale (gnjavile svoj život kao i tuđ) samo je pitanje od kojega trenutka računamo njihovu smrt.

Sličan je obrazac primijećen i kod osoba koje su umirale od bolesti srca.

Zbog njihovih prilagodba na tešku pustinjsku klimu ljudi su smatrali kako deve mogu podnijeti bilo kakve ekstremne uvjete te su često masovno umirale od preopterećenja i iscrpljenosti.

Kao što su se i žene borile za svoja prava, umirale u mukama, bivale potlačene, pretučene, silovane i ponižene, tako se i mi moramo boriti za svoja.

joooooooooooj frendica i ja smo u selcu gadale ljude s balkona vodenim balonima... bilo je zakon: D.. jedan tip je ostao cekati na ulici pola sata da vidi ko ga je pogodio.. a frendica i ja smo umirale od smijeha: D a dok nam je bilo dosadno, jednu vecer smo namocile papirnate maramice vodom, strgale ih u komadice i pobacale na jedan crni auto ispod apartmana.. to ste trebali vidjet-auto je izgledao ko dalmatiner: D: D... a ujutro je taj covjek isao u auto (frendica i ja smo bile na balkonu) i poceo je psovat dolje i cudio se... a nas dvije smo pišale u gace od smijeha: eek:: D... a tek popodne dok je auto dosao s ciscenja-haha-sav je bio ociscen ali je jos jedna bijela mrlja na krovu ostala.... na kraju smo opet htjele mu sredit auto al nam frendicina mama nije dala: zubo:: D

Nismo imale blage da je zatvoren već duže vrijeme i stajale smo tam ko kreteni i umirale od bruke.

Godine 1991. je u nas u najboljem položaju bila prehrambena industrija, industrija lijekova i valjda još neka. druge su pretrpjele šok od kojega su na veliko umirale.

Osobe koje su bile pesimistične kao studenti u pravilu su umirale mlađe.

I pitala bih ju, jeli ista kao onda kad smo umirale od smijeha čitajući pisma koja smo si slale, dali se i dalje toliko smije, ili je to sada i više?

U fizičkom uništenju ljudi četnici su primjenjivali najzvjerskije metode, a najčešće su bile metode likvidiranja žrtve klanjem (da sve svršavaju bez pucanja-nožem), strijeljanjem, vješanjem, odsijecanjem glave, paljenjem, kamenovanjem, bacanjem u kraške jame, ubijanjem maljem, kundakom puške, lomljenjem glave raznim predmetima, a pojedine žrtve umirale su i od posljedica mučenja.

Priznajem da smo opet umirale od dosade (opet sam čitala horoskope iz svih živih novina) ali bilo je toliko smiješnih stvari da su uljepšale cijelu situaciju.

Ipak, one nisu umirale, ali bi po izlasku iz zatvora bile previše slabe da nastave s borbom za ispunjenje svog cilja.