Mi muški umiremo od pića, a od čega umirete vi žene, baš bi volijo znat? Zato što vi muški pijete odbrusila bi stara iznervirano što se stari uopće upliće u razgovor.

Metković, 16.5.2012. - Rađamo se i umiremo svakodnevno.

Uskrsnuće tek je čin, Umiremo i rađamo se Dok On je U nama živ.

Kao pjesnik i sinesteta, Clarissa Pinkola Estes smatra da su dva načina kroz koje duša s nama komunicira: priroda i umjetnost. Bez umjetnosti, bez prirode i njene ljepote, psihički umiremo od gladi.

Posljedica toga je da više ne umiremo zadnjih pola sata već tada pojačavamo ritam.

Ti si se odrekao vjere, a mi svi ostali želimo i trebamo svećenike kad se rađamo i umiremo, da nedjeljom i blagdanom slavimo svetu MIsu, mi ti ne možemo živjeti bez Boga i sakramenata.

Danas postoji nekoliko teorija zašto zapravo starimo i zašto naposljetku umiremo.

Pod tim okolnostima, bilo je vrijedno nastojati očuvati život E., sve dok postoje razumne šanse za uspjeh: Živimo samo jednom, jednom se rađamo i jednom umiremo, te je razlika između života i smrti najveća razlika koju znamo.

Svakim danom učimo i ne smijemo prestati učiti i biti znatiželjni i htjeti učiti, inače umiremo kao glumci.

Mi smo dio jedne velike cjeline, nekog vječitog lanca... i to donosi određenu odgovornost, ne možemo sebe smatrati nikakvom iznimnom pojavom u tom lancu, ali možemo biti sretni jer zapravo nikad ne umiremo, već se samo pretvaramo iz jednog oblika u drugi.

Da barem vrijeme možemo zaustaviti kao kad stanemo na ulici pogledati neki ukras i divimo mu se, tako da uživamo u lijepom trenutku života vječno, ali ne vrijeme leti, a sobom nosi nas i naš život u suprotnom smjeru od željenog: djetinjstvo završava, mi postajemo odrasli ljudi, starimo i na kraju umiremo

isti smo, shvatila sam to, jesmo, baš poput leptira smo, stvoreni da boju ljubavi nađemo, jer ako ljubavi nemamo, u tuzi umiremo... naš dan je duži, nego što leptirov jest, on u jednom danu očara nekog, svojim bojama i letom, privije se uz suđenog, i izdahne s ljubavlju i srećom... možda mi ne vidimo boje, vjerojatno ta osoba pored nas leti, a mi smo previše slijepi, zato i jest naši dani duži, jer boja ljubav se ne vidi, ona se osjeti... no jednu razliku imamo, mi letjet ne možemo, naša krila su skrivena ili oduzeta, ali u mislima letjet možemo, tamo gdje nema ni vremena ni prostora, možemo se naći s osobom koja nam je suđena... ali opet poput leptira smo, vječno tražimo osobu kojoj poletjet želimo, kojoj želimo boju ljubavi svoju pružiti, želimo je pored sebe osjetiti, zagrliti je, i s njom u ljubavi i sreći izdahnuti...

Umiremo od smijeha i deremo se " Dinamo, Dinamo ", al nam je to glupo pa se ne deremo više.

Svi umiremo i svatko je u umiranju sam.

Čovjek je društveno biće, a narodna mudrost koja kaže kako se rađamo sami i umiremo sami daleko je od istine.

Rodimo li se i ostanemo sami umiremo jer se o nama nema tko skrbiti, a ljudsko novorođenče nesposobno je samo preživjeti.

Nemojmo tugovati što umiremo, i zvijezde će prestati postojati, pa će se opet javiti.

Jer, u krevetu se rađamo i umiremo, u njemu se volimo, odmaramo, okrepljujemo i ljenčarimo.

' Izmišljamo božanski status ljudskog genoma, mislimo da smo savršeni, a ubijamo, silujemo i umiremo u mukama ' (Foto: Aleksandar Tipalović) Znanstvenik Miroslav Radman, autor više od 200 znanstvenik radova i 25 originalnih otkrića citiranih više od deset tisuća puta, član Francuske akademije znanosti i dobitnik 12 uglednih nagrada, pobudio je veliku pozornost u Francuskoj objavivši knjigu " Nadići naša biološka ograničenja ", koja je postala bestseler.

Ni život, ni način na koji umiremo, nisu isti.. samo zvona.... (Ema 06.12.2008., 20:33:54)

Život je nasljedna bolest od koje svi prije ili kasnije umiremo.

Bez majčine bismo skrbi umrli, bar psihološki. (Poznati su slučajevi djece u veoma ranoj dobi odvojene od majki, dospjele u dom za nezbrinutu djecu, koja su zapala u nepovratnu i beznadežnu apatiju.) Bez očeve ljubavi ne umiremo, ali teško nam je ostvariti svoj puni potencijal.

Sigurno ne baljezgarenjem. [/QUO MoĆ ne moČ: 504: Mi Hrvati postajemo pičkast narod koji prodaje guzicu svakome tko to želi, ako nema ljudi koji ce urlati na tribinama, neće biti ni oni koji ce to raditi na ulici, upravo zato smo im trn u oku, jer su glasovi sa tribine dugi niz godina bili vox populi (glas naroda) i dan danas su, al ocito u manjoj mjeri.... Ja sam kreten jer smatram da je trebalo 90 minuta jebat mater svim udbasima Mamicu Vrbanovicu Sukeru i cijeloj naciji Srba koja je poklala razrusila i unistila toliko hrvatski obitelji, silovala toliko curica i naciji koja bi i danas napala samo da im se to dopusti.Ja sam kreten jer smatram da je Hrvatska u takvoj situaciji da bi na markovom trgu 20 000 ljudi koji su kruha gladni svako jutro trebali praviti sranja dok ovi kupuju aute od 50 000 eura, a ti si zato pametan a pobjegao si u Kanadu jebavat tuljane upravo iz razloga sto nisi imao za jest.Znaci ok je sutiti glumiti Europljana i izigravat gospodu nekom tamo englezu jer tako kazu ovi iz vlade pa nek te zgaze sad mi samo reci jel bolje nestati i pobjeci ko picka ili se boriti do zadnjeg daha, ja sam za ovo drugo a mi kao nacija svaki dan umiremo polagano bez borbe ko picke.Pozdravi Kanadu: mig:

Živimo u 21. stoljeću, a i dalje bolujemo, starimo, umiremo u istoj dobi ili ponekad čak i prije nego što su to naše bake i djedovi odlazili s ovoga svijeta.

I dalje umiremo unatoč svim genijalnim znanstvenim otkrićima.

I umiremo 3 godine ranije Zbog stila života Hrvati bolesniji nego oni u EU

Treba vremena a usput moramo pazit i na rezultat, zasad mu to dobro ide bez obzira šta ne umiremo u ljepoti igre.

Da se rađamo, da umiremo i ništa više.

Razlog zbog kojeg umiremo je zato jer je sposobnost našeg tijela da voli ograničena.

Na putovim našim susreš če nas Gospodine, tjeskobne, shrvane tugom, katkada ne znajuči što bi molili zaboravljajuči da ti si uvjek Onaj koji hodi u susret Pa i kada je oko nas mnoštvom nas tješi mi više od utjehe trebamo jer život novi tražimo A ti, sažaljevaš se nad nama i nad moštvom koje nas tješi jer vidiš da umiremo u tjeskobi svojoj nemočni u umiremo u tjeskobi svojoj Daj nam Gospodaru života čuti riječ tvoju USTANI i osjetiti snagu rijči u žilama svojim da vratit se možemo u život istinski, koji ti, DUHOM svojim, u nama zače AMEN don Branko