Govorio sam borcima da ruše svoju državu kriminalnim umirovljenjima i izmišljenim boračkim statusima, pokušao sam objasniti radnicima šta će se dogoditi sa podcijenjenim dionicama njihova poduzeća, objašnjavao sam seljacima kako ih se vara uzduž i poprijeko.Ne da nitko nije bio zainetresiran za takvu raspravu i istinu već su 90 % osoba, upravo hrlilo u naručje kriminalnih aktivnosti sa ciljem da ugrabe svoj dio plijena koji će izaći iz ratnog kaosa.Danas gledam sve te iste osobe, slušam te vapaje, proživljavam sa svima njima ovu hrvatsku tragediju.Osjećam i bjes i sramotu.Osjećam tugu i očaj.Ali osjećam i veliku ljutnju.Barem prema onima sa kojima sam satima razgovarao i nagovještavao ovakav rasplet situacije.Na žalost svih nas, bio sam 100 % u pravu a velika većina koja danas stenje pod čizmom ove proklete hrvatske politike, sami su rezali granu sa koje sada padaju.Zaista su krivci u hrvatskoj vlasti svih ovih godina ali je istina također da je najveći broj građana dozvolio da bude uvučen u profitersku gongulu želeći što prije steći ono što se, na taj način, steći nemože.Sada stiže vlastita pohlepa u obliku nužne posljedice osobnih zabluda.Nemam baš previše sentimenta ni za političare ni za prosvjednike.Znalo se ali se okretalo glavu od neminovnog kraha.I sada, kada je jasno gdje su uzroci ovakve sveopće propasti, razjedinjeni vlastitim interesima i " Judinim sindromom " grupa i grupica, Hrvati lutaju po hrvatskom bespuću Tuđmanove ostavštine i doktrine kako bi to Hrvatska trebala izledati.Eto, upravo tako.Tako je " prvi hrvatski predsjednik i otac domovine " zamislio novu Hrvatsku.Nedomoljuban tekst? - ne nego vrlo vrlo domoljuban.Istinit je a skinuti naočale i vidjeti istinu, nije izdaja nego nemoćni očaj pred šačicom bijednih lopova.