Prekjučer sam otišao na oproštajno trčanje (stopalo mi ne smije biti natečeno kad stignem u bolnicu) i imao sam sreću: lagana mi kišica umivala lice, hladila me i laganim sam ritmom odvalio nešto malo više od 7 km. za 45 min. po asfaltu, promet pored mene, a lijenčine me čudno pogledavaju i vrte glavama, udobno zavaljeni u kožnim sjedalima svojih limenih ljubimaca.