Ne igram izmišljeno, iluzionistički kao da lik Negromanta, nego pokušavam igrati sebe glumca sa nehotičnim pometovskim iskustvom, koji igra Držićeva glumca koji igra Negromanta koji igra fecu od ljudskoga naroda sa svojim vlastitim licem bez dugog nosa, preobražavajući na trenutke svoj obraz u obraze od mojemuč, papagala, žvirata, barbaćepa (drvena lutka s dugim nosom) i ostalih životinjolikih obrazina, preobražavajući na trenutke pantomimski svoje tijelo u stas od čaplje, u izgled od žabe, od osla, od koze odakle su potekli svi ti ljudici ljudi nahvao, oglašavajući se nertikuliranim glasovima homunculusa i glasovima i smijehom žena koje uživaju erotski u tom kovitlacu preobrazbi, s kojim se spariše i koji su umnožile.