i ona odjednom postaje podatna, nježna istina, odana prijateljica koja smiruje, vjerna pratilja kroz trenutak sjećanja želim je pretočiti u štivo pokušavam osmisliti misao koja titra u meni živa je vidim njeno paučinasto tkanje čujem njeno bezglasno titranje među neuronima osjećam umrežavanje stanica stvaranje sinapsi i njenu opomenu kao nagovještaj neostvarivosti neizreciva sam ne uništavaj smislenost besmislenim slaganjem u riječitost nečitljiva sam ne pretači me u riječi čemu potreba izgovorljivosti zašto me odjevaš stvarnošću... za koga me pretvaraš u bojanku prepunu kičastih boja... radi koga me utapljaš u sladunjavim mirisima... zašto me prelijevaš okusom gorčine...