Radije nego da pretpostavlja u biti unificiranu pripovijest o sudbonosno pogrešnim čitanjima od Schillera i Kleista pa do Goebbelsa, kao što je uradio de Man, Chytry umjesto toga naglašava diskontinuitet te ide tako daleko tvrdeći da čak niti Wagnerove inačice estetske države ne bismo smjeli miješati s onom koju su ponudili totalitaristi 20. stoljeća.