HRT je velik sistem, sa bitnim dosezima u građenju mentalnog sklopa, pa mene ovdje i ekonomija i politika i kultura zanimaju. dakle, najprije nešto lakše i gizdavo, ali ne manje bitno za promociju hrvatske.... u mjesecima puštanja onog demo-kluba u hard placeu kojeg je M. vodila radijski čuo sam mnoge bendove puno bolje i kompleksnije svirke od radioaktiva. ako mangora nije zaslužila prolaz, ako nisu dečki iz varaždina i oni neki hardcoreri iz požege, onda ne znam tko je. jeeeee, ali tu imate frku sa mentalitetima. kako? pa očito da hrt i radio 2, koji je prema otvorenom radiu sitna riba (osim noćnih dj-programa koji su perfa, kao i noćašnji sa dj-maxom na kojeg i metuzalem-toyboy ženske rado zamijesaju jer je Max gazda mjuze, kao i bernard u trezoru i katić cijenjeni u cosmosu) nisu uspjeli kreirati ekspanzivne glazbene ukuse, jer stvar koja je zadnja išla u emisiji, od radioaktiva, izgleda kao malo kreativni sastanak gorana bregovića sa glazbom akrobate i discipline i mrvicu distorzirane azre i to pod balkaneze šatorom u kojem se, eto, našlo i nešto malo nacimavanja rock-gitare. stvarno ne znam kada ćete se riješiti te yu-veze, tih kolektivističkih ritmizacija i " plamenih zora "? kolo plesno koje se takvim izričajem stvara jednako je doživljajno primitivno kao i ono Žikino, partizansko i s time u svijet hrvatski bendovi ne mogu jer ih tamo nitko nemre i ne želi registrirati. kaj se događa? pa plitka svirka, plitak tekst, duboko gledanje u čašicu i prasetinu, da se sve to abreagira u jednom doduše " vigoroso " melosu i taktu, ali taj se iz spomenutog šatora ex-yu stvari neće maknuti, pa kaj se čudite što vas nema u svjetskim studijima. ne postoji dovoljno RAZVIJENA sviračka veksacija tema odnosno VARIRANJA JER SE zapravo emotivno stalno veksira ili napastuje svirački kolektivističke, komunjarske komplekse, a to je plitko i slabo intelektualizirano. nema tu dosta osjećaja, nema iq-sinkopiranja dovoljno. improvizacije dobre, ako se i pojave, to je samo da se pokažu, da vidimo da su nekaj skužili, ali se to ne isfurava nikada kroz cijelu stvar, što bi se trebalo, ako hit želiš imati jer publika želi cijelo vrijeme biti aficirana, napaljena, ne na trenutak. trenutke si mogu dopustiti već svjetski afirmirani bendovi. simbolično rečeno, imaš neki jazz, ali nemaš njegov " hot " jer razvijanje se ne izgrađuje, ne poznaje diakustiku gitara a još manje hamonda. bubnjare imamo dobre, ali kaj mu vrijedi ako se u bendu nemre nadogradit na svirku kakva mu treba, ne? zanimljivo, roisin murphy na overpowered ili slave of love se jednostavno gradi, a destination unknown isto tak, a ipak su svjetski poznati. zato jer nude osjećajne skale. postoje koncerti massive attacka totalno jednostavni, ali sve bridi od emocija i efekata koji PUBLIKU STIMULIRAJU I INTELEKTUALIZIRAJU I OD STOGA SE JEDAN BEND STVARA, OD RAZMIŠLJANJA KAKO U SRCE I DUSU PUBLIKE, A NE KAKO NEŠTO U PROSTORU ZA VJEŽBU NASILITI A ONDA IZBACITI PRED LJUDE, BEZ JASNE KONZULTACIJE SA POTREBAMA PUBLIKE, osim što vam je jasno da vole đuskati, piti i ljubiti, ali to i turbo-folk kokoši znaju jako dobro. ne znaju se ugraditi u taj jednostavni MODE glazbe, kao što se david gahan znao svojim osjećajima i MIŠLJU i kripto-UGLE-rosicruciana kultom u Depeche M. rekli bi vam u hrvatskoj kritičari, ah - pa tako mračno raspoloženje u elektro-popu nikada neće proći, a vidi što su depeche napravili blokada je dakle doma. bailey tzukei sa freemasonsima, uninvited, isto tak radi svjetsku stvar, sve bazirano na njenom glasu i osjećaju, megan washington još više. ili blondie... ona je bila idealno zvonka i tonirana na glazbu benda, kao i patty smith na easter. smithova još i behaviorom i izgledom, nešto poput grace slick sa jeffersonima, ne?