novi dizajn da, dobro ste procitali, Majta je zagazila u novu godinu svog zivota hehe vorJa nije ti uspjelo, moras znati tajming... ali ipak, ove porukice tu, i mnostvo porukica na mom mobitelu, i mnogo poziva, ponukali me da odrzim govor. inace volim monologe, pogotovo kad imam nekaj pametno za reci... rodjendan sam docekala na partiju. ne klasicnom. groznica me pocela tresti negdje navecer, za vrijeme utakmice Hrvatska-Francuska. a nije da mi je toliko stalo do rukometa da bih se toliko nazivcirala. do ponoci sam se cijela tresla doma u krevetu, a u noci nisam oka sklopila. tulum za cijelo tijelo udovi se tresu, a unutrasnjost gori... caga i pol pa da vidimo sto sam postigla kao x-godisnjakinja (necu vam reci koliko mi je). uspjela sam na sebe navuci prijetnje smrcu, izvuci se iz veze koja me od samog pocetka unistavala, biti nekoliko puta na televiziji, snimiti nekoliko cd-a i dvd-a, upoznati puno novih ljudi, a puno prijasnjih poznanika maknuti od sebe i konacno se sad osjecati dobro zbog tog. covjek bi rekao da sam sazrila. cak su mi dosli komentari da sam sad odrasla. bilo mi je to drago cuti. ali onda sam shvatila da, ako mi je tako drago to cuti, da vjerojatno nije istina, jer cim trazim takvu potvrdu, nisam bas zrela osoba. pa cu i dalje biti bebac, nezrela, djetinjasta, blesava, i uzivat cu u tom da se mom ponasanju smije cijeli birc, jer sam to ja. i bas me briga. i da znate, bas volim kad mi je rodjendan. volim da se svijet vrti oko mene na jedan dan, da svi mene zovu, salju lijepe poruke, i uvijek sam malo tuzna kad prodje, jer je onda sve po starom... ali... sve te poruke, pozivi, komentari (naravno i oni koji su uranili 10 dana), poljupci, zagrljaji, ostaju tu. u meni. ima ih znatno manje nego ranije (iako i dalje vrlo mnogo), i zato sam sretnija. jer sam konacno s ljudima koje cijenim, volim, i jer mi to znaci vise nego da mi cijela akademija cestita, a samo iz koristoljublja.