božanska ženo, unuko visoke pramajke Eve, pred tobom sam Adam, i jer te volim, ja od tebe bježim. (Tin Ujević, Kolajna IV) Racionalni dio se bunio i opirao.

Deda zaklopi knjigu iz koje je Unuci prije spavanja čitao priču. Laku noć Unuko.

E, to ti je zato, unuko moja, sto sam ja Crnogorka.

Tu ponovo susrećem najstarijeg planinara Branu i upoznajem ga sa mojim unuko Frankom Crnićem.

ČITA BAKA RIJEČI PJESME OVE, KAO DA SU ZAME NAPISANE, ZNA BAKA DA JE MNOGO LJUDI OVAKO NESRETNO, ZNA BAKA ALI MISLIM DA NEMA NESRETNIJE BAKE OD MENE, TOLIKO TE VOLIM DA NEMOGU NI DISATI BEZ TEBE.TOLIKO TE VOLIM DA RIJEČIMA ISPISAT NE MOGU KOLIKO MI NEDOSTAJEŠ OLOVKA NEMOŽE NAPISATI.TO SE RIJEČIMA NE MOŽE OPISATI.BOLI, BOLI SRCE BOLI, ODKAD TE NEMA NITI SPAVAM NITI SE SRETNA BUDIM.MILO MOJE, MILO UMILJATO, MILO MOJE MILO MAJKE SVOJE.VOLIM TE ANĐELE MOJ VOLIM TE ROBERTA, UNUKO MOJA PRVA, VOLIM TE MILO MOJE