Živeći uvijek u istim okolnostima lako upadnemo u kolotečinu istog razmišljanja.

Nebi valjalo da sada upadnemo u nekakvu euforiju.Estonija je predstavljena kao momćad koja podsjeća na Irsku ali jeli to zbilja tako? Smatram kako nije i kako su Irci puno tvđi orah.Za kraj sam ostavio da proanaliziram golmana Hrvatske Danijela Subašića i njegovu današnju izvedbu.Djelovao je sigurno, samopouzdano zraćio sigurnošću a onda se dogodio slobodan udarac Estonije.Subašić je najnesigurnji onda kad je siguran i kada ga savlada njegova pretjerana sigurnost a ovo nije prvi put.Kada i ako shvati da golman mora biti skoncentriran i na oprezu svih 90 minuta tek tada će postojati šansa da postane veliki vratar.

Upadnemo u ured, upalimo peć ako je zima, stisnemo šalter za svjetlo i uvalimo se na stolicu koju ritmički ljuljkamo lijevo desno što nas pomalo i smiruje...

Kada upadnemo u kal zla, bitno je imati nekoga tko nam može pomoći.

A kad upadnemo u neke takve čudne priče za koje znamo da nisu ono najbolje za nas, ali ih ne želimo prekinuti jer su nam se uvukle pod kožu, bilo kao navika ili stavno kao novi osjećaj ljubavi, teško je osobno rasti u takvoj situaciji i izvući iz nje bilo kakav smisao.

Mi predajemo treći brod, radimo pod velikim pritiskom i ne možemo dozvoliti da zbog jednostranog raskida kolektivnog ugovora upadnemo u štrajk kaže nam Kovač.

za je bano.... prvo su bodovi da upadnemo u crnu rupu i rezultatski kaos i da osvojimo u 9 kola, 12 bodova... a drugi je idealni scenarij koji bi diga sve za skalu više.. i donija pretplate i sve ostalo naravno i da je poticaj prolazak 2. pretkola i kakav takav prolazan suparnik u 3. pretkolu..

Nismo izmislili toplu vodu niti cemo, jer sve je vec negde zapisano makar u tragu i stoji tu, da ga otkrijemo bas onda kada smo spremni za to.Niti cemo mi doskociti evoluciji, niti cemo izmisliti novi Univerzum, niti promeniti svet.Jedino sto mozemo da upadnemo u zamku u koju svi uredno upadaju u krugu samsare podlezuci niskim strastima, pohlepi, zudnji, sumnji, staro uhodano pravilo.Poklonjena mogucnost koju dobijamo upravo ovim rodjenjem da ucestvujemo direktno u menjanju stvarnosti, pa tako i u evoluiranju svesnosti je zaista samo jedna od opcija, ali uvek " Put kojim se redje ide... " bas iz tog razloga sto najcesce biramo liniju manjeg otpora, ili ti izbor je na " Kako cemo, lako cemo ", ili " Kud svi Turci, tu i mali Mujo ", zasto je " Borba sa vetrenjacama ", Sizifov posao zakljucite sami.Kome nije lakse skotrljati se niz brdo, nego li se popeti valjajuci gomilu terata uz brdo.Iz tog razloga je priroda stvari unatoc svemu zasticena kao Keopsova piramida ogradjena Kineskim zidom, na sred Tihog okeana, pa ko prezivi nemustim jezikom nece preneti upravo spoznanu tajnu, jer se ona ne ume recima izraziti, a i nece biti ko da vam je kaze, jer se persona upravo utopila, pardon, rastvorila i zauvek nestala bez traga i glasa i sta reci... " Ko umije njemu dvije ", ili.... Konacna spoznaja je nagrada za neustrasivost, pa " Ko voli, nek izvoli ", ili " Cik, ako smes "....

I tako, mic po mic, upadnemo mi unutra, očitaju nam bar kodove s ulaznica, uvale promotivni materijal i pošalju da se dalje same snalazimo.

Nakon upisa u srednju školu, moramo paziti da ne upadnemo u krivo društvo koje će nas odvesti na krivi put i ponuditi nam loše navike jer će nas to koštati u životu.

Osim toga, lako se može dogoditi da upadnemo u pasivnost u kojoj nam životnu priču kroje drugi.

Nismo svi spremni za drastične promjene i ima nas koji smo zadovoljni frizurom koju nosimo, ali... često upadnemo u kolotečinu održavanja i oblikovanja kose.

Ako zelimo razmisljati o nekakvoj pravednosti, onda se moramo odluciti (1) pristupiti iz nepristrane pozicije da unaprijed ne znamo da li smo zdravi ili bolesni (to se za potpuniju analizu mora nadopuniti sa jos nekim ulogama: lijecnici, politicari,... te promotriti i njihove interese) tj da pristupimo iz obje pozicije, (2) ogranicimo se da ne upadnemo u niti pretjeranu pravednost koja je neodrziva i proturjecna (npr da nitko nista ne placa, a koristi sve usluge), niti u okrutnost, tj nedostatak pravednosti.

Do sad je uvijek bilo neke nade ali sad je EU, taj Damoklov mač, nad hrvatskim vratom i upadnemo li mi Hrvati u taj vir nema nam spasa jer svi oni razni oblici jugovina koji su nas kroz povijest davili bijedna su imitacija monstruma zvanog EU.

U ovoj kulturi perfekcionizma, lako upadnemo u zamku da nešto neće biti dovoljno dobro napravljeno - ako to ne napravimo sami.

A kad napokon i " upadnemo " u neku srednju školu, žaliti ćemo za starim, osnovnoškolskim i predivnim danima.

Moguće je da, nakon ostatka svijeta koji je to učinio ili čini, i sami pronađemo izlaz iz krize, ali je jednako tako moguće i da sa ostatkom svijeta ponovno u nju upadnemo.

Gospodin je htio u sakramentu krštenja otpustiti svu kaznu, koju smo zaslužili svojim grijesima, a ne u sakrementu ispovijedi, zato što su grijesi poslije krštenja mnogo teži, jer smo ih učinili većom sviješću i nezahvalnošću za Božja dobročinstva i zato da bi nam obveza zadovoljštine bila kočnica da ponovno ne upadnemo u grijeh. 782. P.

zg sash, i poetski i logično: top: uspijevaš li u svojoj vezi održati svjest da je nužan rad? mislim, ja nastojim održavati na životu takvu ideju pa opet upadnemo u krize...

Zle navike označuju stečene sklonosti po kojima lako upadnemo u one grijehe na koje smo naviknuli. 737. P.

Ovdje se rađa nešto veliko, ali ne smjemo dopustiti da upadnemo u euforiju.

Richard: Da, upravo smo zbog toga htjeli malo promijeniti pristup instrumentima, da ne upadnemo u neku šablonu već na drugom albumu iz koje bi nam poslije bilo jako teško izaći.

Više je štetno za nas ako upadnemo u malodušje te zbog toga se udaljimo od Boga i izvora njegove milosti u sakramentima njegove Crkve.

A kada nas zao duh počne opet zavoditi i kada upadnemo u napast da ponovno posustanemo, osobitu pomoć dobiramo po molitvi sv. Mihovilu arkanńelu, poglavici nebeskih duhova koji je Lucifera i njegove sluge strovalio u bezdan pakla.

Uvjeren sam da moramo obratiti veliku pozornost da ne upadnemo u rutinu i manjak kreativnosti.

Ali, isto tako je važno da zagovarajući ovakve inicijative ne upadnemo u zamku promicanja povratka u idealizirano kejnzijansko doba koje je bilo izrazito rodno uvjetovano i perpetuiralo oblike klasne i rasne nejednakosti, kao i eksploataciju zemalja globalnog Juga od strane dominantnih kapitalističkih sila.

Iz snažne želje da se pokrenemo, svi ponekad upadnemo u zamku koju volim zvati zaigrani brodograditelj.

.. napokon je jučeR bio dan.. dan kada sam se našLa s MaRiem.. pRije toga sam biLa kod fRizeRa.. staRa i ja smo zujaLe da nađemo neki fRizeRaj.. došLe smo u neki kak ti centar i tamo ih je biLo 100.. nismo znaLe u koji da upadnemo.. na kRaju smo uŠLe u jedan.. ženskica je baš biLa simpatična.. nije ko one namRgođene kakwe su fRizeRke često.. nisam imaLa pojma kak da se ošišam, a htjeLa sam se ošišati jeR mi je kosa biLa ispucana.. na kRaju me je postepeno ošišaLa.. dužinu mi nije diRaLa toLiko, jeR se užasawam kRatke kose.. jeR, naime, jednom sam imaLa kRatku kosu.. ne znam kaj mi je biLo da sam se ošišaLa na kRatko.. izgLedaLa sam ko neki dečkić.. ja sam biLa gLedaLa neki kataLog i widLa neku ženskicu sa kRatkom zuzom, aLi njoj je fuLL jako dobRo stajaLa.. i naRawno, ja sam htjeLa tak izgLedat.. na kRaju kada me je ošišaLa, izgLedaLa sam ko dečkić.. faca mi je biLa tak nagLašena.. i bucmasta.. užaaaas.. biLo je to dok sam išLa u 5. RazRed.. meni jednostawno ne stoji kRatka zuza.. sada kosu puštam.. maLo ispod Ramena mi je.. posLije fRizeRa, nekih sat wRemena, išLa sam se naći s MaRiem.. našLi smo se na tRgu.. ona ženska kaj pRodaje one baLone weLike u Raznim obLicima.. e ja sam htjeLa kupiti spužwu boba skockanog al mi Mario nije dao hehe.. u zadnje wRijeme.. u zadnje wRijeme mi je nekako žiwot saw, nekako depResiwan.. jedino je maRio tu da ga uLjepša.. sjećam se pRošLosti, swega što sam u žiwotu napRawiLa.. i uwijek pLačem zbog swega.. ne znam.. neke emocije su u meni.. RazmišLjam o nekoj stwaRi, onda sa tom stwaRi powežem tisuće dRugih.. onda što bi biLo kad bi biLo.. ne mogu wam to baš opisati, aLi nadam se da ste me RazumijeLi...

Gledati u budućnost sa izvjesnom nadom jest ne dozvoliti si da ostanemo zatočenici nekog romantičnog pogleda na prošlost, niti da upadnemo u zamku neke buduće utopije, jer nam je dosta hipoteza koje neće biti dostatne za nužno suočavanje sa životom.

Upadnemo li u tu zamku, lako bi nam se moglo dogoditi da od baobaba ne vidimo kišnu šumu.