ali, kao prvo, ljudi u pravilu bježe od ovih tema, kao vrag od tamjana, i ja ih potpuno shvaćam, dapače, da mogu i da nisam već ovako duboko zaglibila, i ja bi najrađe pobjegla od svega ovoga... iskreno, da sam znala šta me čeka, možda se ne bih nikad ni upetljala... u većini slučajeva ljudi ne žele uopće ulaziti dublje u ovu problematiku, a površnim razgovorom me, dakako bez ikakve zle namjere, još više dotuku i ubiju u pojam... evo, samo neki od komentara, kada bi pokušala u razgovoru s nekim olakšati dušu:... ma nemoguće, to vi nešto ne znate... ili... ma to se da lako riješiti, samo trebate nać ' pravu osobu... ili... ma ne valja vam odvjetnica, nađite nekog mačka koji to zna i može...... i sve tako dalje, i tako bliže, u tom stilu... i nemojte me uopće pitati kako se osjećam nakon takvih razgovora... onaj majmun iz vica mi nije ni sjena...