Kao da ih je netko donio na stol, ali ne znam tko, ja sam bauljala prema frižideru da izvadim putar, noge još tople od sna upijale su hladnoću keramičkih podnih pločica.

Pahuljice se zaletavale u oči kao mušice, uvlačile se u brkove i upijale u svaki nabor odjeće, željne da se utople.

- Zovi me Joška - rekla mu je smijući se i zabacujući dugu i smeđu kosu, a plave su joj oči upijale zamućeni Momov pogled.

Morao bi se sjetiti da ništa nisam obećavala, ništa trajno i ne znam kako sada da te vratim u tu večer, u onih pet minuta prije nego su usne tvoje spremno upijale draž.

Prije odlaska na more dobro je i da napravite piling da bi odstranili mrtve stanice kože kako bi vam se boja jednomjerno primala, a zaštitne kreme bolje upijale.

Jest da su malo izgledale stisnuto i prilično su cvokotale ali upijale su svaku zraku sunca koju su mogle dohvatiti.

Toliko čunih osjećaja i misli kružilo je cijelim mojim tijelom, da čak i kad sam bio na koncertu s Claudiom i ekipom, gledajući sve te djevojke koje su otvorenih očiju upijale svaku moju riječ (poznat putopisac, bla bla) ja sam razmišljao samo o trenutku kad ću stati na taj vrh i jednostavno se stopit s okolinom.

Gladne oči upijale su u Tretjakovskoj galeriji slike ruskih klasika.. Neke slike su bile kao žive, gotovo da sam razgovarao sa nekim portretima.

Osim što je dizajnirao elegantne i tada potpuno inovativne kuhinjske peći na ugljen, na kojima se zbog mogućnosti bolje kontrole temperature ložišta sada moglo lakše prionuti na pripremanje onih u tom dobu toliko popularnih pirjanaca, ragouta i fricassea, ne treba ni ponavljati, posebno onih od Adamu omiljenih sweetbredsa, latežina ili brizli, taj slavni, za Split i Dalmaciju tako značajni Englez, iz blagovaonica je protjerao draperije i platnene zavjese, kako ne bi upijale masnoće i mirise jela, a cijelu je prostoriju zamislio kao trajno mjesto za oblaporne svečanosti, ukrašeno kamenim kipovima, štukaturama i namještajem od teškog drva i mesinga, po uzoru na antičke triklinije i sasvim sigurno prostore Dioklecijanove palače u Splitu.

Veličina je bitna u sudaru, ali stare veličine nisu upijale energiju, tako da današnji auto te veličine mislim da puno bolje čuva putnike.

Gledao u tvoje mačkaste okice koje su me upijale.

A Vlado se, poput, ukletog pauka iz njegove daleke pjesme »Mi smo kao pauci«, stihova koje sam se naslušao dok su je i u oveæem društvu u sitnim urama neke ženske oèi i uši opijeno upijale, jer ju je Vlado kazivao strašæu starih ruskih recitatora uvukao u se.

Ruke su mi oticale, a lisice su se upijale u njih.

Jednostavno predavanje ispunjeno nježnim, smirujućim glasom Aleksandre i nas desetak koje smo kao spužve upijale svaku riječ i u sebi se vjerovatno sve pitale isto da li je stvarno moguće da je priroda tako moćna, da svaka biljka ima toliku snagu, da je primjena Bachovih kapi tako jednostavna, a djelovanje gotovo nestvarno, a opet tako suptilno?

Kuće bi čuvale i upijale sve izvore energije pa bile one na kamenu, stablu oli pod moren, sve bi bile pune pozitivne energije i udobne čoviku.

Hozane usvajale kuharske vještine, ali i upijale njezin žar vjere, tihog predanja, čitale jasnu prozračnost njezine duše i nutarnju radost potpunog predanja u službi Malom Isusu.

jučer me uhvatila nostalgija... lipo sunčano popodne i dva sata slobode koja inače provodimo na geografiji... otišle smo po jedan sladoled a onda brzim korakom do sustipana... na kraju smo se ipak odlučile za ona velike stine tamo uz more... ipak su upijale puno više sunca... gloria se uhvatila knjige iz povijesti jer je ona ambiciozno jedno biće pa je htjela ispravljat tricu... =) ana je odmah izvadila olovku i papir i primila se posla... ta cura toliko voli crtat da je to čudo... a ja... heh... ništa kreativno mi se nije učinilo zanimljivim u tom trenutku pa san se samo ispružila i šutke gledala u more... čas na luku i brodove.. čas tamo u daljinu... brodovi... oni me uvik podsjete na lipe stvari... prije svega na logor... masu je vrimena prošlo od toga... al ' sićan se, bila san tako sretna... na pamet mi je pala " morska vila ". daleke obale i sititla san se tog lita... onih rječana... livade koju smo stručno pokosili da bi podigli šatore... kutka di smo se odmarali u popodnevnim satima i di su mene i ivu uvik moljakali za masažu... kzp-ova na kojima smo redovito umirali od smija... jutarnje gužve oko one bačvice za vodu... =) buđenja tamo negdi oko 1 sat po noći da bi s mlađon i filcen radili spačke... rokovog kacavanja... one perverzne pjesmice koju smo ja i nina izmislile u čast našim dragim momcima iz prve... onog blesavog kuhara koji nas je trovao svako jutro s čokoladom i grizom... bljak... poljupca u čelo i boce cedevite koje sam dobila od svog tajnog prijatelja.. a koja je uz čaj i vodu koju smo svakodnevno pili bila pravi luksuz... kurira i prve zvijezde koje sam strucno pala... onog malog derišta koje je boravilo sa mnom u šatoru i sa monom izbacivala skakavce svaku vecer..... i koju tako zovem od dragosti... =) sitila san se one večeri kad smo ja i nena bile na straži... bambijeve zelene kockice koju san dobila na pokolon i koju još uvijek čuvan... onog natpisa u luci na komadu (toaletnog) papira...... " volimo vas splićani "... i suza u očiju svih nas dok smo odlazili iz rječke luke... i gledali njih kako nam mašu s mula... sićan se kako san se u tom trenu rastužila pri pomisli da ih možda nikad više neću vidit... (...) onda me ana malo tresnula i progunđala - " daj nemoj sad spavat ".. gurnula mi u ruke crtež oko kojeg se trudila tih po ure... a ja prasnula u smijeh jer nikad nisan vidila neobičniju tičicu... već je prošlo bilo neko vrime pa smo bile prisiljene krenit natrag...

Generacije pederasta, i ne samo njih, zadivljeno su upijale lik, svaki pokret, gestu i riječ mladog Ruperta Everetta u " Drugoj zemlji ", nema sumnje da slično zadovoljstvo nudi i Charlotte Coleman koja u seriji ima i moćnu glumačku partnericu, Geraldine McEwan u ulozi Jessine adoptivne bigotne majke.

Naše oči su upijale samo lijepo, duh primao samo ugodno, na zlo nismo ni pomišljali jel je anđeo čuvao našu nevinost.

Ne hajući da li ih tko vidi, slušale su i upijale riječi galeba Jonathana.

Dok su se poletarci i izviđači igrali igrali nekih starih i nekih novih igara, starješine su upijale mirise vatre.

Najpoznatija od tih lubanja je u privatnom vlasništvu (osobe koja ju je navodno našla) i koja se uredno izlagala na naturističkim festivalima kod Stonhenđa, na razno raznim njuejđ festivalima na kojima su tisuće« duhovno osvještenih »ljudi u transu sjedile oko njih u meditativnim položajima i« upijale »njihovu energiju.

Zelena boja, povratak Majci... nalazile smo se na mekoj prostirci istog bijelog krzna na kojemu sam se probudila pri prvom susretu s neobičnim bićima... ja-zatvorenih očiju, slušajući upute koje je Ona šaptala držeći položenu ruku na moje čelo... ' Sada se samo prepusti i pomoći ću ti da ovo privedemo kraju '.. iza mojih prevrnutih zjenica ukazalo se upravo ono što se vrtilo kao lajtmotiv svih mojih noćnih mora.. pred kamenim ulazom je lebdila izduljena, iskrivljena sjena.. obrisi ruku su joj mlatarali beživotno lijevo-desno, a umjesto nogu imala je samo trokutasti, rasparani završetak nalik na neku otparanu tkaninu.. ponovo samo detalj vrata i ta sjena, nigdje početak ni kraj ikakvom mjestu.. kao da se sve odvijalo na nekom bezvremenskom i bezmaterijalnom svijetu... masivni, srebreni mač s drškom na kojemu je blještio malahit... moćno prelijevajući svoje oko nijansama... ponovo izmaglica, nesigurnost, nesvijest... ' Stigla sam... ', moj zadrhtali glas priopćio je Miriam novu smjernicu naše verbalne veze... ' Odlično.. Sada želim da mi kažeš što točno vidiš... ' ' Ovako, tu je sjena, užasna, izduljena.. ali veličanstvena.. Stoji pred kamenim ulazom... Nekako je sve obavijeno maglom... ne snalazim se dobro.. ali, evo, tu, tik do ulaza, naslonjen na svoju oštricu nalazi se mač.. i on je ogroman.. ima zeleni kamen na dršci... Željela bih ti reći detalje, a li stvarno ne vidim više ništa.. ' ' Slušaj me sada pozorno... Želim da skupiš svu snagu, da vratiš ono što si maloprije rekla da si osjetila kad smo otvorili prolaz plavim kamenom uzmeš mač i probodeš sjenu... To je iznimno važno.. Jer sjenu moraš uništiti... Ali MORAŠ.. ' Oteturam ponesena tom njezinom riječi-MORAŠ... Jednostavno se zgrozih pri pomisli da ću ja tu sada glumiti nekakvoga krvnika... obgrlim prstima obaju ruka hladni metal i stresem se od hladnoće, ali ne pustih ga... srebro je ljeskalo pri pomaku, zateturam, ali podignem oštricu.. resko se oglasi zvuk metala o kamen.. prste i ne osjećah, utrnuli su.. zamahnem... sjena, kao da je prepolovljena, nestane, ali polako se skupe sve čestice i ona nastavi vijugati sablasno... ' Moraš biti jača ' Drugi zamah ponovio je isti rezultat.. ' Treća sreća ', pobjedonosno se nasmijah i zgrčeno podignem uvis oštricu duboko je zarivši po samoj sredini sjene... niotkuda zabljesnu tamne zjenice prošarane krvavim žilicama, a duguljasta rupa na mjestu gdje sam zamišljala da bi trebala biti usta pretvore se u razljapljenu provaliju... polete mi u susret i sjena se rastopi u masu sitnih sivo-bijelih oblačića... pustim mač i on se razbije o kameni pod... Livada, ona ista na koju sam dolazila kada bi me Alaster zvao na sastanak... s rijekom i šumom koja je uokvirivala prilaz tako da je bila skrivena u krošnjama... miris zgnječenog cvijeća i mlade trave... ležala sam na leđima i promatrala prorez među krošnjma... oblutci na obali su odbijali prozirne kapljice vode... moje zjenice su se širile i upijale prirodu... bočica oko vrata kao da se stopila s nečim što mi je u prsima topilo taktove vječnosti... u nadolazećem velu kojim me Mjesec pokrio prije rose...

Još jedna priča možda i više koje su moje uši poput spužve upijale.

A mi vas za bod pitamo koji je otprilike u to vrijeme bio zajednički nazivnik vrlih muževa poput Filipa Šovagovića, Hrvoja Hitreca, Jurice Pađena i Žarka Potočnjaka? 3. Povijest naše domovine povijest je herojstva, junačke krvce koje su naše šume i ledine, kao zlarinske spužve, upijale od stoljeća sedmog, pa do naših dana.

Bile smo zajedno kao da je danas (iako smo i danas bile zajedno dok smo sjedile u vrtu Arheološkog muzeja i upijale sunce nakon 2 dana posta) i vrijeme je bivalo sve sekundarnija pojava obzirom na sasvim ugodnu atmosferu koja nas je obavijala dok su se oko nas širili ugodni mirisi čaja od jasmina i arome kineske hrane.

Zašto ste to htjeli: Vi i vaše dvije prijateljice dane ste provodile gledajući kako Tajči pjeva u svojim videospotovima, upijale ste svaki njezin pokret i sve ste stihove znale napamet.

Svojim su duhom upijale i djelima ostvarivale njezine duhovne preporuke koje je ona osobito istaknula: Nijednog patnika, a da ga ne utješiš " te Prihvatite svaku priliku da drugima činite dobro. " Kada je Drugi svjetski rat bio na pomolu, kao i tijekom samoga rata, prilike za činiti dobro " postajale su sve brojnije i raznovrsnije.

Samo sam te htjela ušutkati, prije nego nastaviš govoriti gluposti. I njene su oči upijale moje.

Zato smo doslovce upijale zvuke, i toplinu i miris tamjana.