I dok su supruge razdragano komentirale svoj boravak u Parizu, prisjećajući se što su vidjele i što su propustile vidjeti, zbog čega bi se trebale ponovo ondje vratiti, iz čega je izbijalo kako su se sjajno provele i kako su uživale u svakoj minuti daleko od obitelji i domova, njih petero je zapanjeno upijalo dokumentaristički nivo filma iz kojega se mogla izvući samo jedna pouka: sve ono maltretiranje s higijenom i urednošću, ta svakodnevna mora, postoje samo kad su muževi prisutni kao izgovor i način da ih se može stalno maltretirati i nabijati im komplekse krivice i manje vrijednosti, makar supruge pri tome i same stradale.