Pogled opet upiremo u našu crnu priliku koja ostaje drukčija u svojoj pojavi i energiji koju isijava kroz noć.

Prema tome Vazmenom otajstvu trajno gledamo, a osobito od početka korizme sasvim svjesno upiremo oči ka Uskrsu.

@anonimni.Nemoj biti tako okrutan.B2 zan sve.On i njegovi pajdasi iz HDZ-a citaju FT, NYT, WP, gledaju BBC, FOX, CNN.Oni sve znaju.Vidjet ces ubrzo.Ovo malo krize rijesit ce dok dlanom od dlan.Vidis kakove su srece.Drugi zakuhaju, a oni moraju rijesavati umjesto da se bave pametnijim poslom.Ja im samo zelim da ih zdravlje posluzi pa da odgovaraju za svoja zlodjela i lopovluke.Mi ovdje upiremo u drivine satove i splitskih 6 milijuna dolara.WT govori o MILIJARDAMA ukradenih dolara.Ako je i priblizno tocno (a po ap-ovim komentarima jeste) to je najveca pljacka na svijetu ikada izvedena.

Privatno, poneki i javno, na druženjima, sahranama i svadbama, upiremo prstom u ovog ili onog političara tražeći krivce za osobnu i narodnu sve težu gospodarsku situaciju, a na svakim izborima glasuje nas sve manje i predlažemo i biramo sve lošije.

Kada nam u životu i ne ide upiremo prstom na drugoga.

Dok mi prstom i očima upiremo u zvijezde one nam zavide na mogućnosti sudjelovanja u predstavi vječne postave.

Zlo je moderno, upiremo pogled u prijatelje i činimo isto što i oni te postajemo zli primjeri budućim naraštajima.

Zašto prstom upiremo u vodstvo kluba?

Radijske postaje i TV-postaje su pune čestitaka onih prema kojima upiremo prstom, jer nisu bili vjernici ili nisu bili za Hrvatsku, a sad su se vjerojatno mnogo od njih iskreno obratili i povjerovali u ono što su donedavno negirali.

- Njemu zvoni - (prstom upiremo u njega i smijemo se k ' o lude)...

Upiremo prstom u moguće krivce za naše stanje, čak i onda kad smo već toliko duboko zaglibili da nam samo još upirući prst viri, iako od toga nemamo apsolutno nikakav boljitak.

U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled iščući njegov zagovor. " papa Ivan Pavao II. prilikom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, Marija Bistrica, 3. listopada 1998.

Upiremo li prstom u sadržaj ili u konzumenta?

druže tito ne s... i - to bi ti bija najbolji odgovor. ti si nabroija toliko nelogicnosti da bi tribalo izdvojiti najmanje sat vrimena za napisati odgovor na sve i cak kad bi i to napravija ti bi opet nastavija gledati na stvarnost sa svojim ideološkim naoćalima kojima je dioptrija odavno tolika da i bakice po ulici primjete kako bi te ideološke oćale tribalo već odavno minjati ali ti to nećeš napraviti nego ćeš tirat po svoju do kraja jer odustajući od ideoloških teza na kojima si vjerojatno odgojen ti u biti ostaješ bez temelja, odnosno bez stavova po kojima po inerciji funkcioniras i na temelju kojih gradiš svoj svjetonayor, svoj svoj život. jer da nije tako lako bi zaključija da nije tudjman poceja rat i osvajanje nego se zalaga za federaciju i konfedeaciju i tija izbjeć rat a kad je vec napadnut - branija se, odnosno svi smo se branili - zar je tribalo pustit da nas pobiju i osvoje da bi ti s njima onda lepše živija jer oni su bolji gospodari od nas samih. druže tito i tita bi, svog idola, tim raymisljanjem rayocara. nije ni cudno jer robovima je oduvijek bilo teže osloboditi se nego podnositi ropstvo drugo, za lošu materijalnu situaciju nije kriv tudjan nego svi mi - tocno tako - svi mi i to triba jednom rec jasno i glasno - jer svi malo ovdje, malo ondje krademo, ne placamo porez, varamo, korupcija cvita svuda, veza triba svuda i - za sve je kriv tudjman ili sad sanader ili sutra kosor a preksutra milanović - krivi smo mi i točka i dok se mi ne prominimo neće biti bolje a poput dice od 11 godina samo upiremo prstom u drugoga koji je kriv. svaki normalan čovjek volio bi da rata nije bilo i da ga nikad ne bude. stoput sam rekao da mi je žao svakog nevinog stradalog čovjeka ali mi je isto tako žao manipulacije žrtvama - židovi su strašno stradali i tomu treba posvetiti prostora u školi, medijima da se taj ili takav zločin ne bi više nikad ponovija ali triba govoriti i o drugim zločinima. koliko je tvoj dragi drug tito ubio ljudi, direktno i indirektno i kako je on iskoristio pravednu antifašističku borbu za svoju stvar, za uvodjenje komunizma, totalitarizma u kojem nema mjesta svima koji drukčije razmišljaju i koje je likvidirao. pa svi normalni ljudi po svitu su bili antifašisti i jesu i sada ali nisu komunisti i boljševici, ne ubijaju, ne zatvaraju..... imaš li koju besidu na ovu temu ili je tebi i dalje tito najveći sin naroda i narodnosti?

A kad stignu problemi, upiremo pogled u zrak i pitamo, zašto?

evo mene ponovno nazad. oralno zdravlje trudnica je skoro pa arhivirano, jos sutra obrana i onda đurđica prekida sve diplomatske odnose s kompom, bar tako kaže: -)) tako da se sad vraćamo u normalu, zapravo, sve svoje snage upiremo u potragu za stanom, ali necu sad o tome. ne bojte se, jadat cu se ja kad dođe vrime i o tome. zadnjih mjeseci na putu do doma razmisljam o nekim " budalastinama ", cisto da mi mozak malo radi. i onda jutros pogledah malo blogove i vidjeh da te " budalaštine " muče i druge. baš je kul kad skužiš da nisi jedini lud. tako su mi omiljene teme " frizerke vs. konobarice " i " izgubljeni u prijevodu ", i danas beštijica i demjan pisu o tome, mozda ne bas izravno, ali mene su posjetile na moja razmiščjanja. a ja cu onda pisati o ovoj prvoj temi.

Konkretno, upiremo prst u tri krivca.

Sasvim normalno se nosi.... druga stvar šta manje više svi mi upiremo prstom kakav je ko, a to ne valja.

Vjerojatno se i među vama kreće neka osoba s psihičkim problemima, vjerojatno se i pored mene kreće, a mi to ne vidimo, jer nas nije briga, jer i kad slučajno vidimo, zatvaramo oči, misleći kako se to ne događa pored nas, nego tamo negdje u Americi ili na filmovima? (Nekad je tako i bilo, ali danas nažalost više ne) A onda, kad se dogodi, upiremo prstom u pojedinca i vidimo samo posljedice, a uzroci?

Crkva u ovome nije sudjelovala, kako Katolicka tako ni bilo koja druga crkva ili vjerska zajednica, a, prema optuzbi (da sad ne upiremo jos i sa presumpcijom nevinosti dok se krivnja ne dokaze, po onoj o plotu i zakonima) nego je pasivno sudjelovao jedan svecenik.

S tim pokrićem svoj pogled optimistično upiremo ka budućnosti, poručio je gradonačelnik građanima.

I gospodine Lustig.. Bog je čoviku da slobodu da radi šta ga god volja... savršenu slobodu da bira kojim putem će krenit.. druga je stvar šta smo mi to zloupotrj li.. i šta činimo loše sebi i drugima... i onda još licemjerno upiremo prstom u Boga i pitamo Ga zašto..

Dogodilo se, međutim, nešto nezapamćeno užasno i sad svi upiremo u tog Slavicu i sudimo mu kao da je on sam nehajno poslao tuđu djecu ravno u smrt, kao da je, sam i namjerno, počinio neki strašan zločin.

Najlakse svi upiremo prste u druge a rijetko se pitamo sto je moja odgovornost u ovoj igri?

Javna ličnost - ok.. javna.. ali, zar baš toliko javna da svaka šuša koja si uvrti u glavu da želi, smije i mora, nešto provjeriti.. osobno.. pa pipne.. na intimno mjesto.. samo onak bez pardona.. i to onda ispadne štos..??? ahahahah jako smiješno, urnebesno smiješno.. za popiz smiješno a sad se postavlja pitanje.. da je neki reporter isto to napravio njegovoj ženi, onako javno, naime da je htjeo provjeriti npr.. da li su joj pod opipom prsa ipak samo silikonske lopte ili su prirodne i da li se osjeti prijelaz gdje prestaje silikon, a počinje priroda.. ili da je zavukao ruku između njenih nogu da provjeri nosi li dotična donji veš ili nešto slično.. nemušto i dovoljno nebulozno, a izmišljeno.. zar taj pripadnik.. populacije.. ne bi završio u zatvoru bez pardona i još bi svi upirali prstom u njega.. uz sve oblike osude i nikom ne bi bilo smiješno nimalo jer itko ko bi se makar nasmijao.. riskirao bi optužbu za podstrekača, seljačinu, ženomrsca i zadnje ljigavo stvorenje koje bolje da se što prije vrati kamenu ispod kojeg je ispuzalo zar zaista svi isto tvrdimo kada se upiremo dokazati - da smo za jednakost hmm kako je kategorija jednakosti ipak rastezljiv pojam

Muče nas, naravno, financije, al trudimo se i upiremo pa će valjda ispast sve ok.

A mi tako često prstom upiremo, mrmljamo i naslađujemo se jer nisu drugo ni zavrijedili

A sebe trebamo promijeniti na način da ne upiremo prst u Tomicu, u naslovnicu časopisa, u razgolićenu pjevačicu, već u sebe i da se pitamo " Što ja mogu napraviti da svoje dijete pripremim na ovaj svijet u kojem će očito morati živjeti? ".

Danas pilatovski peremo ruke, upiremo prstom tamo i ovamo, držeći fige u džepu, lažemo svojoj djeci i krivce pronalazimo u drugima.

7. Blaženi Alojzije, u ovoj prvostolnici, u predivnoj propovijedi u kojoj brani vrijednost ljudske osobe i svakoga naroda, govoreći o Petrovom nasljedniku u Crkvi koji nastupa kao učitelj istine, prigodom obljetnice krunidbe pape Pija XII., 14. ožujka 1943. godine rekao je: " K toj pećini čvrstih načela usred ovog uzburkanog mora labavih ljudskih nazora; k tom svjetioniku istine usred tmine i laži krivih nauka; k tom žarištu ljubavi i sloge među ljudima, narodima i državama, usred ovog pakla mržnje, u koji je upalo čovječanstvo, upiremo i mi danas svoje oči, dragi moji vjernici. [ ].