Privatno, poneki i javno, na druženjima, sahranama i svadbama, upiremo prstom u ovog ili onog političara tražeći krivce za osobnu i narodnu sve težu gospodarsku situaciju, a na svakim izborima glasuje nas sve manje i predlažemo i biramo sve lošije.

Kada nam u životu i ne ide upiremo prstom na drugoga.

Radijske postaje i TV-postaje su pune čestitaka onih prema kojima upiremo prstom, jer nisu bili vjernici ili nisu bili za Hrvatsku, a sad su se vjerojatno mnogo od njih iskreno obratili i povjerovali u ono što su donedavno negirali.

Upiremo prstom u moguće krivce za naše stanje, čak i onda kad smo već toliko duboko zaglibili da nam samo još upirući prst viri, iako od toga nemamo apsolutno nikakav boljitak.

druže tito ne s... i - to bi ti bija najbolji odgovor. ti si nabroija toliko nelogicnosti da bi tribalo izdvojiti najmanje sat vrimena za napisati odgovor na sve i cak kad bi i to napravija ti bi opet nastavija gledati na stvarnost sa svojim ideološkim naoćalima kojima je dioptrija odavno tolika da i bakice po ulici primjete kako bi te ideološke oćale tribalo već odavno minjati ali ti to nećeš napraviti nego ćeš tirat po svoju do kraja jer odustajući od ideoloških teza na kojima si vjerojatno odgojen ti u biti ostaješ bez temelja, odnosno bez stavova po kojima po inerciji funkcioniras i na temelju kojih gradiš svoj svjetonayor, svoj svoj život. jer da nije tako lako bi zaključija da nije tudjman poceja rat i osvajanje nego se zalaga za federaciju i konfedeaciju i tija izbjeć rat a kad je vec napadnut - branija se, odnosno svi smo se branili - zar je tribalo pustit da nas pobiju i osvoje da bi ti s njima onda lepše živija jer oni su bolji gospodari od nas samih. druže tito i tita bi, svog idola, tim raymisljanjem rayocara. nije ni cudno jer robovima je oduvijek bilo teže osloboditi se nego podnositi ropstvo drugo, za lošu materijalnu situaciju nije kriv tudjan nego svi mi - tocno tako - svi mi i to triba jednom rec jasno i glasno - jer svi malo ovdje, malo ondje krademo, ne placamo porez, varamo, korupcija cvita svuda, veza triba svuda i - za sve je kriv tudjman ili sad sanader ili sutra kosor a preksutra milanović - krivi smo mi i točka i dok se mi ne prominimo neće biti bolje a poput dice od 11 godina samo upiremo prstom u drugoga koji je kriv. svaki normalan čovjek volio bi da rata nije bilo i da ga nikad ne bude. stoput sam rekao da mi je žao svakog nevinog stradalog čovjeka ali mi je isto tako žao manipulacije žrtvama - židovi su strašno stradali i tomu treba posvetiti prostora u školi, medijima da se taj ili takav zločin ne bi više nikad ponovija ali triba govoriti i o drugim zločinima. koliko je tvoj dragi drug tito ubio ljudi, direktno i indirektno i kako je on iskoristio pravednu antifašističku borbu za svoju stvar, za uvodjenje komunizma, totalitarizma u kojem nema mjesta svima koji drukčije razmišljaju i koje je likvidirao. pa svi normalni ljudi po svitu su bili antifašisti i jesu i sada ali nisu komunisti i boljševici, ne ubijaju, ne zatvaraju..... imaš li koju besidu na ovu temu ili je tebi i dalje tito najveći sin naroda i narodnosti?

Sasvim normalno se nosi.... druga stvar šta manje više svi mi upiremo prstom kakav je ko, a to ne valja.

Vjerojatno se i među vama kreće neka osoba s psihičkim problemima, vjerojatno se i pored mene kreće, a mi to ne vidimo, jer nas nije briga, jer i kad slučajno vidimo, zatvaramo oči, misleći kako se to ne događa pored nas, nego tamo negdje u Americi ili na filmovima? (Nekad je tako i bilo, ali danas nažalost više ne) A onda, kad se dogodi, upiremo prstom u pojedinca i vidimo samo posljedice, a uzroci?

I gospodine Lustig.. Bog je čoviku da slobodu da radi šta ga god volja... savršenu slobodu da bira kojim putem će krenit.. druga je stvar šta smo mi to zloupotrj li.. i šta činimo loše sebi i drugima... i onda još licemjerno upiremo prstom u Boga i pitamo Ga zašto..

Danas pilatovski peremo ruke, upiremo prstom tamo i ovamo, držeći fige u džepu, lažemo svojoj djeci i krivce pronalazimo u drugima.

Za razliku od nekih drugih, a očito i vas, mi se ne libimo priznati da griješimo i ne upiremo prstom u druge da su oni krivi...

" Ne upiremo prstom samo u debele.

No nismo ovdje da upiremo prstom, nego da ponudimo rješenja.

Tako da, kada upiremo prstom u privatizaciju valja priznati kako ej slabo provedena ali jos slabije revidirana.

I možemo svoj bijes i frustracije usmjeriti na šefa, članove obitelji, profesora, državu ili bilo koga tko nam se u tom trenutku nađe pod rukom, ali koliko smo zapravo spremni priznati da smo sami izgubili kompas i da našu dezorijentiranost svi oni na koje se ljutimo i upiremo prstom spletom okolnosti samo vješto iskorištavaju.

Možda još nije vrijeme da upiremo prstom u piridoksin.

A da pritom ne upiremo prstom u svoju duhovnu i religijsku superiornost.

Navodno je Jeljcin imao neuroloških problema zbog kojih je na njega alkohol djelovao pogubno Uz čašicu alkohola svi se mi malo, možda i koji put previše opustimo, međutim kad neku javnu osobu vidimo da je pijan i ne zna za sebe, upiremo prstom u nju, a ako je slučajno riječ o nekom političaru da i ne govorimo.

Upiremo prstom u Pauka, Karađolu, Marka Slavicu... ljude koji vode klub.

Bili smo pod stresom, a policija nam je rekla ukoliko nismo uistinu sigurni da je počinitelj pred nama da na nikoga ne upiremo prstom.

A sad smo zapravo, ovom borbom, prisiljeni na očuvanje i onako jadnih prava a kamoli da ih razvijamo i poboljšavamo.Dakle nas Vlast tjera u retrogradni proces.Mislim da im čak i nije namjera da to zaista i provedu nego upravo da ne tražimo više i da ne upiremo prstom u neprovođenje ZORa i nepoštivanje Zakona.

S našim klimavim turskim, to znači da upiremo prstom u pojedine kolače i govorimo " bir tane... bir tane... " (jedan komad).

Klis - Vrba, Ruščica, Bukovlje, Vinogorje, Podcrkavlje......... jer oni nemaju babu da im pošalje promatrače ni pregovarače koji bi im kako - tako mogli zatvoriti slavinu, pa zato na nama je samima da upiremo prstom, gdje god vidimo da se stanje nije vratilo ni približno prvobitnom, pa da zna babo da je i od okolnih sela njegova stolica sakovana a ne samo od samoga grada.

mislim da je to malo ishitrena reakcija. ono sto zelim reci jest da je mozda taj nazovi " jadnik " svjesno odabrao da bude " jadnik "? covjek jednostavno zivi svoju filozofiju i tko smo mi da ga sprijecavamo, prijavljujemo, a jos manje upiremo prstom? sklonimo mu se sa Sunca

I eto nas nevinih kako upiremo prstom i očekujemo od države da riješi ono u čemu i sami zdušno sudjelujemo, licemjerno čini mi se gledajući sa moje vlastite lojtrice.

Sve što je poznato i što je koliko toliko uspješno prodaje se za bagatelu ispada da ne znamo što bi s tim pa to u bescjenje dajemo prvom ko hoće a kad on opet iskoristi sve pogodnosti pokupi vrhnje i zbriše onda upiremo prstom i???? ako išta radi onda smo ljubomorni i olajavamo do pakla i nazad površnom promatraču izgleda kao da novca ima samo za kulturu i sport, dakle igara na pretek a za kruh se brine " siva " ekonomija kojoj se staje na kraj od 90 - ih

Svjesni smo da sami biramo I odlučujemo, ali ipak tako lako upiremo prstom u to da je netko drugi kriv.

No dok spominjemo i upiremo prstom u mučitelje, okrenimo taj prst prema sebi i upitajmo se nismo li ponekad i sami bili mučitelji onima s kojima živimo u obitelji, susjedstvu, na poslu.

Kao da smo svi čekali da nešto uprska pa da lakom upiremo prstom u njega, Štimca itd.

Kad već upiremo prstom u Wolfenstein zbog slabe prodaje, moramo spomenuti i Batman: Arkham Asylum, igru koju hvale i slave na sva usta.

Smijemo se u čudu i nevjerici i samo upiremo prstom u nove zgrade, pokušavamo bezuspješno nagađati što se nalazi iza ugla.