problemi s dozvolama nisu daleko od ljutnje na sapunice, loše vremenske prognoze i slično. ljutimo se ali prihvaćamo stanje stvari, uglavnom sve je poprilično površno.

Pijemo previše, jedemo prečesto, pušimo previše, trošimo nesmotreno, a smijemo se premalo i vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo umorni prerano, čitamo premalo, gledamo previše TV sapunica i molimo se prerijetko.

Zato se valjda i ne ljutimo na znamenitoga francuskoga romanopisca Honoré de Balzaca, koji je u jednom svom rado čitanome djelu napisao: Pokažite Slavenu ponor i on će skočit u njega.

vraćate li se ikada provjeriti što su vam ljudi odgovorili na vaše komentare? jel vas briga uopće? ili je samo bitno da vi nešto odkomentirate i otići dalje. svi se ljutimo na spamerske supač ti je blog aj posjeti moj komentare, a meni se nekada čini da je 90 % komentara zapravo jednako besmisleno. pojest će nas komentari. preuzet će blog. dođe mi da prestanem komentirati blogove. ako imam nešto bitno za reći mogu toj osobi napisati mail.

Vrijeđamo se, ljutimo i o tome imamo potrebu pričati, a što ustvari radimo na taj način?

Ne ljutimo se, ali bolje ne može jer se već duže vrijeme radi dan i noć i dosegli smo neke granice preko kojih dalje ne ide.

Najpoželjnija pomoć bila je u tome trenutku slanje oklopne brigade i nekoliko F-16, ali zbog stjecaja objektivnih okolnosti mogli su poslati samo humanitarnu pomoć (na tome smo im jako zahvalni i ne ljutimo se što nam nisu poslali oružje jer razumijemo razloge zbog kojih to nije bilo moguće).

Kada nesebičnost pijeđe granicu pa se ljutimo na sebe jer nismo prepoznali izdaju?

Zato se uvijek ljutimo na ljude koji parkiraju svoje automobile na našemu mjestu u dvorištu.

Ali, eto, ljutimo se, sve više i više, očekivali smo više, a uvjeravali su nas u više, osobito kad dođemo na svoje u svemu.

Sjećaš li se stiha, hajde da popričamo o tome potanko... " " Ne mogu ga nazvati " " Budimo ponosni što se zajedno ponosimo i zajedno ljutimo. " nastojala sam je prisiliti da ga barem sada nazove, ne zbog njega nego zbog nje i njene savjesti.

Nismo u stanju prihvatiti i sebi priznati što nas ljuti i na koji način se ljutimo prema partneru, već kreiramo unutarnju, a i vanjsku logičnu cjelinu koja nam tada postaje ispravno opravdanje našeg osjećaja prema partneru.

Čudi nas što se vozači stalno ljute jer moraju malo pričekati na semaforu, ili od naših regulacija, a ne ljutimo se mi koji radimo taj težak posao na plus trideset i više stupnjeva, čude se radnici.

Zaokupljeni smo svojim poslovima, nemamo vremena, ljutimo se kad nije onako kako bismo htjeli, srdžba nas obuzme kad nam se drugi usprotive.

Oni nas uče kako da se smijemo, kako da plačemo, kako da se ljutimo, kako da zaboravimo.

I da ne bude zabune, jest da želimo medijsku pozornost no ne ljutimo se zbog izostanka jer vjerujemo da će naš rad biti zamiječen u dostanoj mjeri.... sve u svoje vrijeme.

Što se tiče ostalih članova Elementala radilo se o upoznavanju, zatim smo se " kliknuli ", shvatili da se smijemo na iste štoseve, ljutimo se na iste nepravde, tako su se profilirali članovi.

No, kad na red dođu teme poput komunikacije, uspješnog upravljanja emocijama, rješavanja straha od javnog nastupa, razvijanja vještina vođenja ljudi, itd. gotovo pa da se ljutimo kad ne uspijemo iz prve primijeniti nova ponašanja, te se (pre) lako vraćamo starim obrascima, bez da smo uistinu dali priliku promjeni da se dogodi.

Mi u tom slučaju ne bi imali pravo da se ljutimo na njegove provale jer smo smješniji od njegovog ismijavanja Kazahstana.

Gleda nas i kada se ljutimo i kada smo dovoljno skupili i eksplodiramo.

Ljutimo se kada osjećamo da su narušena naša prava.

Ljutimo se ako nam neke bube nagrizu listove i mislimo kako je to bezobrazno od njih, ali one samo preživljavaju, ništa drugo.

Osim toga, mislim da ni ja ni moji kolega ne radimo ništa na popularizaciji znanosti, a ljutimo se na svih koji nas ne prepoznaju znanost kao duhovni prostor od velike važnosti.

Ako se, naime, ne zaključi kako oni trube upravo nama, zato da ih mi čujemo, i kako se mi i ljutimo zato što trube nama.

e, cattleya, jučer nije spavala popodne i navečer je bila već koma koma koma. nikako ju ulovit da joj obučem pidžamu, lamata nogama, protestira, ljuti se, cvili... a ja ću mudro - čuj, izgledaš mi umorno. i ja sam umorna. kad smo umorni onda nam sve smeta i ljutimo se, ajmo se brzo spremiti za spavanje pa leć u krevet. a mala se smiri, lagani upitnik iznad glave pa napravi blaženu facu i počne surađivati, mirno skeoz. tenks

Ali ne ljutimo se jer je prava, stalno vodi računa o nama.

Zar nije bolje da nas za krivo parkiranje prijavljuje stranac, nego naš Bjelovarčan. (susjedi uvijek znaju više) BOLJE da se zbog krutosti u davanju šturih informacija ljutimo na tamo nekog, koji nije " naš "

Da li da se ljutimo na one koji su nas ranili?

Oni očekuju da se ne ljutimo kada nas zamole za malo mira i tišine.

Međutim, drugi ljudi ne osjećaju pritom isto, naprotiv mnogi čak i vole onu osobu na koju se mi ljutimo.