Brzo su prosle cetiri godine, vec upisujem apsolventsku godinu i razmisljam o prvom poslu.

Zeleci provesti par godina studirajuci u inozemstvu prihvacam i u Pragu uz teologiju, upisujem i ekonomiju (jako zanimljiva kombinacija).

Nakon zavrsetka studija, zeleci produziti svoje skolovanje, upisujem postdiplomski u V.

Jedina stvar koju bih si rekao da ponovno upisujem ovu školu bila bi: Mario, uživat ćeš...

Ja se upisujem u Zagreb Maticu, u školu koja kreće sad u travnju.

Dolazim u sobu od staraca, jer mi je tamo komp i sjednem se uza stol i upalim komp, stari gleda Tv a stara spava, nešto se budila stalno dok sam ja bio na kompu i to prijavljivao, pa očekujem da me pita danas kaj sam radio...;) al dobro idemo na tu pretprijavu... pogledam na web stranici svog fakulteta, s a strane piše " prijavu je do sada obavilo 399 studenata od 671 reko ljudi stvarno znaju o tome... i idem ja to popuniti, piše upišite JMBAG, no frks, upišem kaže upišite PIN, razmišljam ja kakav PIN pa valjda je to ko ona lozinka za studomat (studenti znaju o čem pričam)... upišem ja tu lozinku, izbaci me na poočetnu stranicu ja lud, valjda sam fulao upišem sve ponovno i opet me izbaci, ja pizdim a stari me čudno gleda, kažem ja ma prijavljujem se za drugu godinu, izvadi čepiće iz ušiju (tak mirnije spava ne čuje se dok hrče) pogleda me još čudnije i kaže " kaj? ", ja opet " ma ništa prijavljujem se za drugu godinu ". " dobro, dobro " - čudim se da me nije pitao zašto to radim u ponoć...;) pogledam sa strane piše kako ispuniti prijavu... otvorim to i piše za ulaz u pretprijavu morate unijesti korisničko ime (ono sa studomata) i PIN, zadnja četiri broja sa JMBG-a jebote od kud sad JMBG... vraćam se tamo na prvu stranicu i upisujem sve to... dolazim do pretprijave... jupiii...;) pogledam na sat 23.58...;) i popunjavam te stvari kad uletim u polje, upišite ECTS bodove za prvi i drugi semestar obavezni predmeti i fakultativni... dobro i zbrojim ja to prvi 23, drugi 1 nisu mi svi predmeti upisani... kaj sad, a ništa ostavim to i idem dalje, kaže upišite srednju ocjenu koju je izračunao studomat ECTS bodovi sa fakultativnih predmeta ne ulaze u srednju ocjenu dakle upisujete ocjenu koju je izračunao studomat... pa kakvi sad ECTS bodovi imju veze sa ocjenom iz fakultativnih predmeta uopće nemam ECTS bodove... na kraju mislim da su oni fulali nešto a ja sam to popunio kak sam ja htio.

Super, evo upisujem nešto samo zato da bi se vidio Vaš odgovor.

Nakon završene srednje ekonomske škole upisujem Filozofski fakultet, iz ljubavi prema književnosti, smjer hrvatski jezik i književnost koji trenutno privodim kraju.

DODATAK, 10.10.2008 u 12.45 h: Da bi post bio cjelovitiji, upisujem podatak kako su u tim predjelima uvjeti rada teški, ali tu teškoću prilično ublažava dobra zarada.

Čitavo djetinjstvo se školujem, sa 18 upisujem faks, završavam u roku, idem u vojsku, odmah nakon vojske: - ožujak - (pauza par mjeseci-Irska) - prosinac 2002. radim za RIC pola godine bez ugovora, bez plaćenih troškova, bez plaće, bez lipe i riječi o tome u narednom razdoblju - prosinac 2002. - prosinac 2004. radim za RIC (subvencionirana plaća 3.800 kn): godinu ipol radim ko konj, sve pokradu, i onda me bojkotiraju do kraja ugovora, jer definitivno odbijam krasti (dnevnice, putni nalozi, čašćenje autorstvom-multipliciranje radova bez stvarnog rada... itd.) - siječanj 2005. - prosinac 2010. rad na AFZ (plaća 4.500 - 5.500 kn): skoro već završen postdiplomski koji sam sam platio zanemarujem pod vodstvom šefa i prelazim na drugi studij (vođen da naivno izgubim vrijeme i nabijem njima honorare).

SUPER sve radi, znana procedura, upisujem serijski broj windowsa kad, PAZI POZORNO... nema jebenog slova J.

- gradim ili renoviram kuću ili vikendicu negdje na zapadnoj obali Istre, i želim na kući, vanjskom zidu, u vrtu ili na još nekim mjestima staviti detalje od kamena i upisujem u Google ručna obrada kamena istra

Međutim, sad mi je još gore; znam više i o sranjima, ali i o tome da postoje ljudi koji znaju još više, vjerojatno i mogu više (od mene) Ali čitavo ovo vrijeme imam grižnju savjesti - sjedim na kavi i kritiziram, upisujem komentare i kritiziram i - to je sve...

Nakon fakulteta upisujem Snowlion školu četverogodišnji studij integrativno psiho spiritualne terapije te nakon završetka studija počinjem raditi kao terapeut ekspresivne tjelesne psihoterapije.

EDIT: Da se opet upisujem, možda bih neovisno o faksu probala u matematičku, u V. definitivno.

Akademske godine 2010./2011. završava preddiplomski studij kemije a 2011./2012. upisujem diplomski nastavnički studij kemije na Odjelu za kemiju u Osijeku.

Školske godine 2004/05 upisujem poslijediplomski specijalistički studij iz kliničke psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Upisujem trenersku školu, čula sam da će se otvoriti i u Splitu.

U tom razdoblju slikao sam uspješno mrtve prirode te portrete i aktove pripremajući se za akademiju. 1975. godine upisujem se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu na slikarski odjel.

hm da... vratimo se u daleku prošlost kad sam upisivala faks. godinama sam tvrdila da ću na PMF. a onda je došla D godina i ja sam otišla na sajam fakulteta, otvorila brošuru za agronomiju i ugledala KINOLOGIJU (za neupućene; znanost o psima) sljedeća radnja bila je tipkanje po mobu i: alo, mama... ja upisujem AGRONOMIJU. došla sam na faks, upoznala puno ljudi i saznala koji prof predaje koji modul i našla svojega. vrtila sam se oko njega, upisala jedan dodatni predmet samo jer on predaje, angažirala se oko njega učila, javljala se.. a kad je došo ispit dobila sam takva pitanja na koja nitko nije znao odgovor i pala ko kruška. to mi je napravio 2 put. onda sam dobila svoju dvojku na nagovaranje. kasnije je kolegici pričao da zna da ja znam i da sam učila i da sam sve proučila i da zaslužujem 5, ali on mi je nemilosrdno dao 2. nisam bila zadovoljna, ali trebao mi je bilo kakav prolaz samo da upišem sljedeću godinu. kinologija... upisala sam ju, znala sam ju, ali sam ju dodatno učila i sve u svrhu polaganja ispita i dokazivanja svoje 5. profesor je prvi dan rekao: " kinologija je znanost o psima. kinolozi su ljudi koji se bave znanosti o psima. vi svi niste kinolozi. večina vas je samo kinofila (filus = voljeti) " opet sam hodočastila k profesoru, pisala seminare, trudila se. na kraju nakon svih muka i truda i dobila svoju peticu. prošli tjedan bilo je neko predavanje neke sasvim druge teme na fakultetu od profesora iz inozemstva. došla sam ja i moji kolege, a došao je i profesor, potapšao me po ramenu i rekao: oho, vidim da su i naši kinolozi ovdje zastupljeni.... što reći...

Belucci u onom filmu kad svaki dan ' kuha ' mužu gulaš kojega donosi iz obližnje gostionice; -) 4. Planirat ću unaprijed sve svoje poslove i njihova izvršavanja da mi se ne dogodi da sve radim u zadnji čas (jel pali izgovor da to jednostavno nije u mojoj prirodi?) 5. Neću jesti nad tipkovnicom (a gdje?) 6. Čistit ću redovito stol od starih papira, porukica od prije mjesec dana i zabilješki koje više ništ ne znače (e da mi je to vidjet). 7. Isto s Inboxom (e, to neću vidjet) 8. Neću zaboravit svekrvin rođendan (kupiti najdeblji crveni marker i označiti pet dana unaprijed na kalendaru tiskanim slovima: ATTENTION) 9. Kad dođem u krevet dragom koji već odavno hrče, ja ću ga probuditi (nema komentara; -)) 10. S razumijevanjem i pažnjom slušati i sudjelovati u razgovoru o prednostima i isplativosti nove Honde nešto-nešto o kojoj sanja moj dragi (upisujem tečaj glume) 11. Neću gunđat ujutro kad se moram rano probudit (nisam sigurna koji tečaj bih za ovo morala upisati) 12. Vodit ću dijete redovito u kazalište koje mi je od kuće udaljeno barem 500 metara (neš ti udaljenosti). 13. Neću maltretirat kćer da mora jesti povrće i voće (tj. koristit ću se svim dostupnim prevarama u obliku krem juha i svježe istisnutih sokova ne bih li zavarala svoju Pametnicu teško da će mi to uspjeti, ali ljudski je nadati se) 14. Neću se svađat s televizorom i radio emisijama kao da su preda mnom žive osobe (dakle, iz programa izbacujem sve konfliktne emisije ili one u kojima sudjeluju takve osobe teško) 15. Smanjit ću ovisnost o blogu tako mi Bloga (aauuuuu, što lažem) 16. Neću propustiti niti jedan termin aerobika (jel tko vidio da mi je zatitrala lijeva vjeđa?) 17. Smanjit ću račun na Amexu (jednako kao pod 15; -) i

O tome kako zaboraviti traume i razočarenja na koja branitelji nailaze, Vukušić svjedoči: »Nakon drugog ranjavanja i uspješne rehabilitacije, a kao mlad čovjek i sportaš, želio sam ostati u sportu i upisujem se na tečaj za nogometnog suca.

I još nešto... Ja ne vidim sliku svoga oca tijekom ili pred seks što očito su neki krivo pokopčali, ali razumijem vas.Smiješno je čak u neku ruku.Samo tražim u dečku ono što mi je pružao tata i onda od toga nekad nastane problem.Naravno, on to sve zna jer smo prvenstveno frendovi i razumije me.Mislim da nitko nije shvatio što želim reći jer se ni ja nisam dobro izrazila.Moj otac je ubijen meni pred očima (10 god sam imala) i, iskreno, bojim se da ću opet ostati... ma nije bitno.Bitno je da vidim da su me neki razumjeli i zbilja vam hvala na tome.Fala, fala, fala Hehe.:) Ma, sutra se upisujem za žuti kartom pa mi možda neki dr. pomogne.Hehe.Lala svima (Bubica 14.12.2007., 23:20:08)

Plus upisujem kada mi to omogući " kredit " a vjerujem da će biti potrebe i prilike za konstruktivne komentare.

Upisujem to, negdje pri dnu, na podužu listu svojih slabosti.

Umirovljen sam 1995. godine te po završetku Domovinskog rata kao i većina mojih suboraca tražio sam sebe i svoj put, a pronašao ga u vjeri. 2007. godine upisujem teologiju, a formaciji za trajne đakone pristupam 2009. godine. 26. prosinca 2011. sam zaređen.

Moj doktor imao neku konferenciju, mijenjala ga nepoznata dr. koja me prvi put vidjela, na moje pitanje da bi se ja bavio trčanjem, rekla mi je ja Vam više preporučam hodanje, dalje nisam ni imao volje pitat, potpisao sam na svoju odgovornost da se upisujem..

još jedna knjiga koju upisujem na listu za čitanje

Godine 1982. upisujem Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu.

Čovjek se rađa kao cjelovito biće... Kažu da su sve bebe lijepe, za sebe bi mogla reći da sam bila ružna beba samo plave oči su valjda bile ono lijepo na meni... Kroz godine nisam postajala lješpša ali nisam ni marila za ljepotu kao niti sada... Uvijek sam bila dijete kao iz gladi koje je pobjeglo mršava i sportskog izgleda... Znam da sam na zadnjoj godini fakulteta išla odgovarati zadnji ispit a profesor me poslao van i rekao kolegice upisi su na drugoj zgradi mislio je da tek upisujem fakultet Tada sam ponosno rekla da sam apsolventica i to mi zadnji ispit.... Cijelo vrijeme dok me pitao s nevjericom je gledao u indeks pa u mene pa opet pitao kako osoba s 24 godine može tako mlado izgledati.... Sjećam se na razgovoru za posao da me šef pitao je li uvijek tako izgledam jer djelujem dosta mlado Odgovorila sam potvrdno jer tako uvijek izgledam... Uvijek se tješim kada budem stara da će svi vjerovati da sam mlada i da mi vrijeme ne bježi... iako kosti stare bole... ali izdržat ću.... Nekada bih htjela samo trenutak izaći iz ovog tijela vidjeti ljude kao svi drugi ljudi... Znam da je ne moguće i znam da sam se pomirila s činjenicom da će ovako i ostati samo je teško biti konfrontiran sa svima " normalnim " a ti si ne moćan biti takav.... Kada me pitaju kako se snalazim i nosim s tim... Kakav izbor imam... Pišem dosta pišem, pisala sam i maturalni rad na temu Invalidnost i svakodnevni život Čak je i HRT snimio dokumentarni film s mojom malenkosti... zbog tog se kajem jer su stizale neke reakcije koje mi baš i nisu trebale ali dala sam se nagovoriti.I ovih dana su me zvali da ponove isto u smislu ja 5 god poslije da sam ostvarila ciljeve jesam osim jednog ali ne želim javnost... Za sebe sam se borila i borim i nitko mi nije pomogao i sve nagrade i sl što sam dobila sve mojim trudom... Tako da sam rekla NE i hvala Ovako sam sretna makar bila rob svoga tijela a to je svatko od nas na svoj način ali iz ove kože nikud osim naprijed i dokazati da se sve može kada se hoće, jer ništa nije važno...