Radnici su se ubrzo spustili u uski prostor gdje su pronašli uplašenu djevojčicu, koja je srećom prošla bez ozljeda, prenosi Sky news.

Muškarac i žena u šoku su plakali stiskajući u naručju uplašenu životinju.

Ali mi je ona ličila na malu ptičicu ispalu iz gnijezda, drhtavu i uplašenu i nisam mogao spojiti grubost sa njom.

Ovdje ja mogu samo začuđeno gledati, Gospodine, uplašenu radost ozdravljenoga, glasno klicanje naroda i tebe, svoga Gospodina...

zdravko je europski čovjek menađer poslovan gospodin kad vidim brbića i onu uplašenu gfospođu dođe mi ih žao koliko su nesposobni

Njezina vjera, nada i ljubav štitile su Crkvu koja se rađa, slabu i uplašenu.

Maltretiraju tu isfrasiranu i uplašenu ženu koja ne zna gdje joj je kćer i je li uopće živa.

Vokalno je težište na mješovitom zboru s tek dva nastupa baritona u stavcima Libera me (Matija Meić bolji je bio u drugom nastupu), dok smo u stavku Pie Jesu, koji je pisan za mezzosopran, violončelo i orgulje, čuli nježnu, čistu, ali i pomalo uplašenu izvedbu jedanaestogodišnjeg Svena Jagarinca, solista Zagrebačkih dječaka (jedinstvena zbora koji također vodi Jasenka Ostojić Radiković i koji ove godine obilježava dvadeset godina postojanja).

S obzirom da radim u šumarstvu, što vrlo srodno drvnoj industriji, osijećam dužnost smiriti javnost uplašenu crnomm tekučinom.

Pavao trgne ramenom i pogleda postrance uplašenu djevojku.

- Znaš da hoću - raznježeno je odgovorila Marica i pažljivo podigla uplašenu kujicu, dok je Hrvoje odlagao pušku i ranac u kut sobe.

astib:))) nisam psihijatar ni psiholog, tek jedna u nizu iz mase " sretnika " koji rade, svakodnevno prisiljena analizirati neartikulirane zahtjeve čangrizavog šefa, zadivljeno slušati muža kako po trideset i šesti put priča više (ili ipak) manje zanimljivu dogodovštinu iz svoje mladosti, smješkati se dragom djetetu u onih nekoliko trenutaka kad odlijepi pogled od kompa i u tim kratkim " susretima " počasti me kakvom neurotičnom izjavom, koja ima samo jedno značenje, " skini mi se... " pa onda " dragi " susjedi, mnogobrojna rodbina, (još pokušavam otkriti njihovo neprekidno multipliciranje?) itd... itd... i moram priznati, tvoje mi mišljenje djeluje toliko normalno, da moram reći... prenormalan si čovječe... daj ne budi tako opušten i prestani čašu nazivati (optimistično) do pola punom i spusti se među nas rudare u vječni mrak i prašinu... zafrkavam naravno:))) slažem se.rujanin humor ne zaostaje puno za slavnim monty pythonovacima.crn, britak i bolno životan... ali moja kritika bila je tek " heraklov " pokušaj da zaštitim uplašenu srnu, zbunjenu i izgubljenu... i suosjećajnim zagrljajem ponudim riječ razumijevanja... a možda je pogrešan moj pristup? možda u današnjoj trci za " vlašću il ' za hljebom " nema mjesta, tankoćutnim dušama poput moje malenkosti? yo:)))) možda sam presmjelo upotrijebila riječ " psihička bolest " (iako ne sumnjam da i toga ima) i zar te slabosti karaktera, volje... ne mogu se u konačnici pretvoriti, prerasti u ozbiljnu psihičku smetnju, pa i bolest.koja nesretniku, svakodnevicu pretvara u vječitu mučnu borbu sa izmišljenim neprijateljem?... divim se tvojoj hrabrosti, snazi, snalažljivosti (inteligenciji) i mogu samo reći... yo, sretnice, zahvali dragom Bogu, pa čak i (dragim) roditeljima, čije gene nosiš, na istinskom bogatstvu, čvrstom karakteru i bistrom umu, kojim krčiš nepregledne životne prašume, nalazeći uvijek izlaz i spas:)))

Stoga, ako su vlasnici uvjereni da moraju pokoriti svog psa kako on ne bi dovodio njihov autoritet u pitanje, ili ih " kontrolirao " i koriste se Millánovim metodama discipliniranja (najekstremnije su korištenje davilica skoro do točke gušenja i ogrlica koje ispuštaju elektrošokove, a nešto " blaže " su neprestano cukanje na povodcu i zabijanje psa na tlo) neće " rehabilitirati " svog psa, nego će od njega stvoriti depresivnu, uplašenu, a možda čak i agresivniju životinju.

Ispunjena otajstvima vjere, ginekologinja nije htjela pregledati osamnaestogodišnjakinju, uplašenu mogućnošću neželjene trudnoće, jer joj je tijekom seksa s dečkom puknuo kondom.

- Dođi - zove mladić uplašenu životinju, koja u strahu bježi.

Kojekakvi su veliki historijski i geostrateški razlozi u prošlosti gurali uplašenu mladost u blatnjave rovove, ginuli su mladi ljudi za careve i kraljeve, za nezavisnost i slobodu, ginuli su za naftu i plin, ovladavanje trgovačkim koridorima, ruske tajge ili izlazak na toplo more, dok je hrvatska mladost, eto, ginula da bi neki novi klinci sutra mogli igrati rukomet, košarku i nogomet, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Zauri je hrabro skočio kroz rupu u ledenu vodu, te je uplašenu djevojčicu, koja ne zna plivati, izvukao uz pomoć konopca

To alarmira njegovu suprugu, uplašenu da je njezin brak došao u pitanje.

mali je Ženski Bosanac javila da je bolesna i ništa od obećane kave. ma, nemoj javio sam da je dolazim vidjeti htjela to ona ili ne (i baljezgao sam nešto o noćenju ispred njenih vrata, ali se to izgubilo u zvonkom smjehu s druge strane lajne). i došao sam. s jednim limunom u ruci kao« nisi baš toliko simpa da ti moram nositi cijeli kilogram ». bio sam po prvi puta u njenoj studentskoj sobi, sjedio u rasklimanoj fotelji i gledao u nju kao dijete pred izlogom sa slatkišima zabuljeno, razdragano, pomalo sjetno i s velikom nadom da ću možda okusiti nešto od ponuđenog. a u ponudi su bili bonboni Slatki Osmjeh i Nježni Pogled i čokoladica Usne Ljubilice. bila je još uvijek lijepa i dražesna, kao i onog dana kada sam je upoznao. gledao me je isti Pogled Zvan Čežnja (pa što ako se i lažem..), a sobom se širio onaj poznati miris i zvuk najljepšeg smjeha na svijetu. pa, šta ima? pitanje je to kojim je počinjao svaki naš susret iz prošlosti. nema ništa, šta ima kotebe? odgovor nakon kojeg je obično slijedilo« ej, jesam li ti rekla da... »u pola sasvim obične spike (kao dvoje znanaca koji se poduže vremena nisu vidjeli) zazvonilo je na vratima. otišla je vidjeti tko je i vratila se uplakanih očiju s dvije produžene kave sa šlagom dostavljene samo za tu prigodu iz Onog Našeg Kafića. konobar Marijo pristao je (za neku lovu) učiniti mi uslugu i kilometer i po voziti kavu na traženu adresu (znao sam da će je ova moja gesta oboriti s nogu koja sam ja svinja, kakvi li su to podli napadi na nekog tko ne može da se brani...) dugo je sobom govorila tišina. a onda su se uspomene počele valjati kao nezaustavljiva bujica. i smijeh je ponovno bio dominantan zvuk.« zašto mi nikada nismo spavali? »pitala me iznenada, u pola moje spike o komarcima i šetnji psa. zašto? valjda zato što sam bio budala (nisam to rekao glasno) zato što ja ne jebem prijatelje rekao sam uz osmjeh doista, zašto nikada nismo spavali? zašto nismo spavali nakon šarana u rašljama i dvije boce traminca (probranog đakovačkog) valjda zato što nikada nisam iskorištavao pripite djevojke i nikada mi nije bilo cool igrati se s alkoholom u osjećajima. zašto nismo spavali nakon onog plačipičkastog filma Love Story kada su tvoje suze natapale moj vrat i rame valjda zato što si onako tužna bila nevjerovatno lijepa i što sam tada više želio biti tvoj zaštitnik nego ljubavnik. zašto nismo spavali nakon onog cjelonočnog cerekanja na svaki podignuti mali prst, forsiranja neke mjuze koju ni ti a ni ja više nikada nismo i nećemo slušati valjda zato što je tada i tako bilo predobro. zašto nismo spavali kada si onako pokisla, u mojoj šarenoj kupaonici ispred dva kvadrata ogladala, samo u majici sušila kosu - valjda zato što si me posjetila na susjedovu macu koju sam, negdje prije, mokru i uplašenu mazio cijelu noć ma, zašto, dovraga, nismo spavali one noći kada si u autu naslonila glavu na moje rame i rekla samo me vozi. i vozio sam cijele noći dvjestapedeset kilometara tvoga sna. zašto nismo spavali? zato, naprosto, što te nisam tako doživio, što u tebi nisam vidio objekt požude, one prokleto bolne, koja te tjera da učiniš sve nebi li je zadovoljio, zato što nisam klinac, koji je odgledao dva pornića i shvatio gdje ga treba staviti ali ne i zašto, i kome je fukanje opsesija nebi li tako zaradio još jednu reckicu u očima svojih prijatelja, što sam, na kraju, ali ipak prvo, baš tada, s vremena na vrijeme, dopuštao jednoj Maleckoj da me troši kako i kada joj se prohtije (a onda bi ovo s nama bilo gotovo isto što i varanje, a nisam te htio varati), zato što ne jebem prijatelje bravo majstore zato što si naprosto i jednostavno tada bila toliko draga da sam te poželio imati kao figuricu u svom regalu, kao sliku u plavo/sivim okvirom na svom stolu, kao sjećanje koje ću izvući iz dubine mozga kada sutra, bez mog znanja i želje, postane jučer, kao dragi lik u dimu cigarete dok ubijam samoću sabranim (ne) djelima gospodina Ballantines-a, kao... zato što ne jebem prijatelje budalo blesava a spika je otišla na neku drugu stranu, frka na poslu, diplomski rad, zajednički prijatelji i neprijatelji, dobri filmovi i loša mjuza, kutak bosne u kojem još ni danas nije naučila praviti urmašice (a obečala je jednom davno...)

Odmah sam shvatio da to čini kako bi zaštitila svojeg ptića koji se nalazio tu negdje oko nas, naravno morao sam zamoliti Pandu da sjedne i ne plaši već dovoljno uplašenu mamu ćuk, i krenuo u potragu za malim ptićem, što u mračnoj i oblačnoj noći nije slutilo na uspijeh, ali nakon nekih petnaestak minuta na podu pokraj debeloga debla nekog planinskog uvezenog bora ugledao sam sklupčanu i ni na koji način uplašenu malu sivo smeđu lopticu, sa velikim okicama koje su gledale ravno ispred sebe i nisu davale do znanja da me primjećuju.

To je ujedno i važna priprema za portret i ostale zahtjevnije tečajeve, jer ako ne možete dobiti dobru pozu kod osobe koja je spremna dati sve od sebe, kako ćete dobiti pozu na portretu kad imate pred aparatom nervoznu, uplašenu a zbog toga ponekad čak i agresivnu osobu koja ne zna i ne želi surađivati?

Zvučni hik dojenčeta često budi iz sna uplašenu majku.

Uplašenu su djevojčicu nakon spašavanja u pratnji majke prevezli u Dječju bolnicu u Klaićevoj.

Gordon zagrli uplašenu djevojku i oboje se zagledaju kroz veliki prozor sa kojeg je pucao vidik na mnogoljudni grad.

Zelim, a ne uspijeva mi bas. pitaj uplašenu srnu ili Natch nekog drugog na LJESU kak se to radi. možeš pitati i Stipu. mislim da on zna stvar dvije o tome. on se posvetio fizičkom aspektu života. a ja duhovnom, tako da ti ja o tom ne znam apsolutno ništa. ponekad čovjeku bude teško biti asketa, ali onda pogleda svo bogatstvo svoje duše... i bude mu još teže i popizdi pa se napije, pa radi gluposti kojih se drugi dan ne sjeća... ali to je već druga priča. uglavnom, laž je zlo, a zlo ne može donijeti dobro isto kao što dobro ne može donijeti zlo. mislim, može, ali jako teško. jako jako teško...

Ona je imala sreće da je nađena te da ju je nalaznica htjela onako uplašenu hvatati, i donjeti k nama (sada je privremeno kod volonterke) no pitamo se što je sa ovnolikim kunićem također izbačenim prije par tjedana, kojeg je jedna ne-osoba " vlasnica " tada izbacila na ulicu, i to također na Savici " jer nije znala kud s njime "...

Morao sam se nasmijati vidjevši je toliko uplašenu, a čim sam se nasmijao, postala je ona stara Lori, prkosna i glasna i živahna

- Ne znam - odgovorila je, a pogled joj je bio uplašen i to me silno iznenadilo, jer prvi sam put je vidio uplašenu.

Pomalo učmalu njemačku vojnu upravu - pomalo uplašenu porazima na istočnom i zapadnom frontu ali još uvijek svedenu na pozadinsku važnost kojoj svakodnevicu ispunjava gotovo neutralno promatranje krvavih sukoba između lokalnih četnika, partizana i ostalih paravojnih grupacija - uznemiruje serija brutalnih ubojstava njemačkih vojnika.

- Svi predajte svoje telefonske brojeve, vrijeme je da ovaj Party živne - uzviknuo je pacijent, skinuo je masku i skočio je pred uplašenu publiku.