Sve kasnije izrečeno, a bilo je tu uz zaslužene pohvale autoru i indiskretnog, ali ne i nepristojnog pljuvanja po izdavaču, brutalno duhovitog opisa dadiljanja punice upletenog u poslovne čari i obveze čitanja hardcorea, i bilo je tu još podosta rečenica i misli atipičnih za jednu promociju, uostalom ni uzvanici nisu bili tipični, bilo je tu kolegica i kolega s posla, s fakulteta, starih prijatelja, knjigoljuba, profesionalnih pohoditelja otvorenja izložbi i promocija knjiga, zalutalih duša, a koju je urednica otvorila kratkim sedamminutnim govorom, a ta je uvijek mogla maratonski pričati, ali tako da slušatelja održava budnim, što tonom, što bojom, što sadržajem, rekli bi neki da posjeduje crtu sadizma, a drugi bi u tome prepoznali želju za eksplicitnim objavljivanjem ne samo informacije već i onog doživljenoga, nekom dozom mentalnog egzibicionizma, a to u konačnici i jest valjda ona razlika između ljudi i strojeva... dakle, sve kasije izrečeno, a i ono otprije izgovoreno i upamćeno, bilo je u sjeni tog prvog čitanja..