Tako, u dijelu knjige u kojem postavlja temelje budućoj psihologiji zla, govori o izvjesnim pokazateljima koji upućuju na upletenost u zlo, kao što su npr. trajno destruktivno ponašanje, sklonost žrtvovanju drugih; prekomjerna, iako obično prikrivena, netolerancija na kritiku; izrazita briga o javnom i osobnom ugledu, udružena s umišljenošću i nijekanjem osjećaja mržnje i osvetničkih motiva itd. (Moguće da bi se Breivika moglo objasniti u tim kategorijama.) Autor je, dakle, učinio taj korak: pokušava, metodički i strogo racionalno, uklopiti religijski/mitološki koncept zla u znanstveni medicinski model.