Njime je ustanovljeno novo ustrojstvo upravnih sudova s četiri prvostupanjska upravna suda i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske kao drugostupanjskim sudom; proširen je predmet upravnog spora i na druga postupanja uprave, upravne ugovore i opće akte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javnu ovlast i pravne osobe koje obavljaju javnu službu; otvorena je mogućnost da o sporu odlučuje sudac pojedinac, a ne isključivo sudsko vijeće; upravni sudovi dobili su ovlast, ali i dužnost samostalno utvrđivati činjenično stanje i izvoditi dokaze te bi u pravilu trebali provoditi usmenu raspravu; izmijenjen je položaj stranaka u sporu, posebno zainteresirane osobe; ustanovljena su nova postupovna prava i obveze stranaka; uvedeni su neki novi postupovni instituti kao što su npr. ogledni spor, privremene mjere, povrat u prijašnje stanje, prekid spora, obustava spora, sudska nagodba itd.; sudovima je utvrđena obveza da odlučuju o upravnoj stvari zbog koje se spor vodi, tj. o pravu, obvezi i pravnom interesu tužitelja, čime je u Hrvatskoj odlučivanje u sporu pune jurisdikcije postao pravilo, a nije više iznimka; dopuštena je žalba protiv presuda i nekih rješenja prvostupanjskih upravnih sudova; izmijenjeno je uređenje izvanrednih pravnih lijekova uvođenjem zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske presude; izmijenjeno je izvršenje sudskih odluka; naknađivanje troškova spora; otvorena je mogućnost ocjene općih akata itd.