Krive smo i što smo naletjele na nekog bez osjećaja ili sa malo osjećaja... ili... što god... ali mi žene barem možemo priznati kada uprskamo, kada zaseremo, kada se nađemo stisnute između četiri zida, bez nade da ćemo ikada izaći van... pa opet nekako izađemo, isplivamo i.... ponadamo se možda... Reci mu što osjećaš bez obzira što koštalo... jer i sama znaš da je ovo samo mučenje bez kraja, mučenje bez smisla i mučenje bez nade.

@Misti bi reko da ništa se ne more dogodit ča Bog neće, ali jerbo imamo slobodnu voju sve uprskamo.

Uvježbani jesmo, samo da ne uprskamo kao u Vž i to bude to.... želim nam puno sreće:) Vaš urednik

Što je nama Hrvatima da sve uprskamo?

Nas dvoje inače teško podnosimo kompromise, a pogotovo u važnim stvarima - ljubavi, pa smo na kraju odlučili da je jedini pravi izlaz da porod bude kod kuće, bez ikakvih " pomagača " (babica, doktor), osim jedinog pravog pomagača koji je u nama, koji nas je za sada dobro vodio, koji je stvorio plod koji sam nosila bez ičije tuđe pomoći i zbog toga nema smisla da mi sada uprskamo stvar i odemo u bolnicu gdje će odgovornost preuzeti doktori, a ne mi.

I sad se vraćamo na početke mog bloga i one tri trećine,,,,, na kraju ispadne da treću trećinu (našeg života) kojom komandujemo sami, u stvari naj više uprskamo,,, čoveče pa mi sami sebi ne možemo dokazati neke stvari pa kako onda ide komunikacija sa oklinom 2 2 = nikako..

Umjesto da uživamo u vezi koju imamo, ne osvrćući se na prošlost i gledajući samo u budućnost koja bi mogla biti vrlo lijepa ako ju mi ne uprskamo svojim konstantnim zvocanjem.

Što je nama Hrvatima da sve uprskamo?

Bog brine za nas, a mi bez njega samo stvar uprskamo.

Ne znam šta je u nama da kada imamo priliku napraviti i urediti Hrvatsku kao zemlju blagostanja, poštenja i pravde uvijek uprskamo... nadam se da se posljedice neće ponoviti ko mnogo puta u povijesti... da smo ispaštali zbog nas samih...

Prepričavamo kad uprskamo neki posao koji nam, zanimljivo je to, u tom trenutku izgleda kao drama, a s vremenskim odmakom obično uđe u legendu.

Gdje ne postoji opasnost da nešto stvarno i uprskamo.

Lumpovali smo i ružili na tim vjenčanjima našeg školovanja, pardon, s vremena na vrijeme smo znali i popiti koju gorku kavicu da pošaljemo mamurluk do đavola - pazili smo da ne uprskamo kada već možemo do kraja..

" Bilo bi dobro kad bismo mogli znati da možemo dobiti još nekoliko života ako ovaj uprskamo.

Sve što vrijedi kratko traje (ti i ja smo se kačili predugo), katkad zato što uprskamo, katkad zato što se zaokruži poput dobrog filma sa suvislim početkom, sredinom i svršetkom, ili poput dobre zgrade sa zdravim temeljima, zidovima i krovom

Mislim da sada stvarno nije trenutak za neko opuštanje pa da uprskamo sve ovo dobro što smo do sada napravili.

I meni je tekst duhovit i simpatičan, ali me ražalostilo da mi baš uvijek sve tako uprskamo (što znači da mi je bio uvjerljiv).