Već pedeset godina nesmanjenim intenzitetom strepim i oduševljavam se njime: ulicama i nebom jezdi veliki, sveti starac praćen zveckanjem lanaca i urlicima sotone. (Kao u svim prizorima života, svakoga odabranog protagonista pa i rečenoga sveca prati u stopu njegova ružna sjena, pakošću izluđen đavao; dobro se tu kupa, grca zadovoljno u zlu, dapače ga stalno traži i zaziva, nesvjesno bira.) Vizijom prevladava crvena boja (neke političke aluzije, čudne vidovitosti kršćanstva): crvene čizme, crveni papir, crveni nos, crveni svečev kaput, a zavrćeni oko njega: crvena njuška, crveni smijeh, crveni koš, crveno ždrijelo s plamenim jezikom sotone.