evo da se i ja pridruzim komentarima i jos jednom potvrdim da veza na daljinu ne mora biti ovako koma kako to iva misli. naime, mi smo vise od 3 god. zajedno, zivimo u razlicitim drzavama, govorimo razlicitim jezicima i uglavnom 750 km udaljeni. obje se trudimo, cesto se vidjamo, budemo skupa po mjesec dana, pa onda malo odvojeni. oboje smo studenti i niti jedno nece odustati od svog faksa i izgurat cemo ga do kraja. da, nedostajemo si, ali znamo koliko je vazno imati i svoj zivot pored ovog zajednickog. imamo veliki krug ljudi svaki od nas, ne zatvaramo se u sobu i tako nam je jos i bolje jer nam skupa nikad nije dosadno. naucili smo nove jezike, usavrsili engleski, putovali skupa i kad smo zajedno ne gubimo vrijeme bez veze, draga iva, sad si u ovoj situaciji i mislis da je bezizlazna, ali daj se malo okupiraj stvarima koje volis i vec ce ti biti lakse ja studiram, radim, idem na strani jezik i druzim se s puno frendica i vjeruj mi od silnih obveza mi ponekad niti ne stigne falit moj dragi. svaku vecer smo na " dejtu ", imamo kamere i pricamo preko skypa, vidimo se i zezamo. nadam se da sam ti svojim primjerom bar malo pomogla. pusa